KAKO DA BUDEMO SIGURNI DA NAS NEKO VOLI, ALI I DA MI NJEGA VOLIMO! Starac Nikon Optinski o ključnom pokazatelju čiste ljubavi!
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Svakog ponedeljka, šeste nedelje posle Vaskrsa, Sveti Teofan Zatvornik nam ukaziuje na to da odbacivanje natprirodnih temelja vere ruši celu zgradu bogonadahnutih istina.
Šta da radimo? Ovaj čovek čini mnoga čudesa. Jedino u tome je jevrejska učenost našla spasitelja krivim. I u današnje dane nemačka učenost u Jevanđelju Hristovom nalazi da je neumesno ono što je natprirodno: sve je dobro, samo to ne ide. I u rešenju se obe učenosti slažu. Judejska je rešila: Bolje da jedan čovek umre, da ne bi svi poginuli; a nemačka je postavila: odstranimo natprirodno, da bi se sačuvale sve ostale istine Jevanđelja.
Međutim, šta je sledilo? Oni su pogubili narod, a ovi su odbacili sve hrišćanske istine i ostali gotovo bez ičega. Gospod je krajeugaoni kamen zgrade spasenja. I vera u natprirodno jeste krajeugaoni kamen cele zgrade bogonadahnutih istina. Sam spasitelj, u ličnosti svojoj, jeste venac natprirodnosti. I u crkvi on je njihov neiscrpan izvor. Ko se dotiče te tačke, dotiče se zenice oka Božijeg.
Svakodnevni poslovi, koji nam često deluju kao prepreka veri, prema učenju jednog od najvećih svetitelja 19. veka mogu postati put ka spasenju – ako naučimo da u svemu vidimo Božije prisustvo.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
U zapisu za subotu šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac objašnjava zašto se retko ko usuđuje da se istinski moli Gospodu i kako nedostatak ljubavi prema Hristu guši naše molitve još pre nego što se uzdignu ka nebu.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje – lek je u molitvi, ne u pohvalama.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje – lek je u molitvi, ne u pohvalama.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Od mladosti svedušno je pošao za Hristom, oslobodivši se dva teška bremena - bremena bogatstva i bremena tela.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.