Junaštvo svetice iz perioda ranog hrišćanstva postalo je večita svetlost koja obasjava puteve vernika, dok njen primer služi kao neiscrpni izvor inspiracije i nade za sve one koji traže snagu u veri i ljubavi prema Hristu.
U doba kada je hrišćanska vera bila uveliko progonjena, svetlost neustrašivih mučenika sijala je kao svetionik nade i vere. Među njima se posebno ističe prepodobnomučenica Teodosija Tirska, koja je svojim neustrašivim duhom i neugasivom verom ostavila neizbrisiv trag u hrišćanskom svetu.
Rođena u Tiru, Teodosija je od ranog detinjstva pokazivala blagu narav i duboku posvećenost Hristu. Njena snaga i odlučnost došle su do izražaja u vreme vladavine cara Maksimijana, kada su hrišćani bili izloženi surovim progonima. Jednoga dana, u Kesariji Palestinskoj, gde su mnogi hrišćani bili vezani, mlada Teodosija hrabro pristupi da ih blaži i hrabri za predstojeću mučeničku smrt. Njene reči bile su poput melem za one koji su čekali sudbinu.
Wikipedia
Ikona Svete Teodosije Tirske
Kada su vojnici čuli njne reči, odmah su je odveli pred sudiju. Razjaren njenom hrabrošću i verom, sudija je naložio da joj obese kamen o vrat i bace je u more. No, Božji anđeli su je izneli živu na obalu, čudo koje je dodatno osnažilo njenu veru. Teodosija se ponovo pojavi pred sudijom, neustrašivo i nepokolebljivo, nakon čega on naredi da je poseku.
Nakon njene smrti, Teodosija se javi svojim roditeljima u snu, sva u prevelikom nebeskom sjaju, okružena mnogim drugim spasenim devojkama. U tom svetlom javljanju reče im: „Vidite li, kolika je slava i blagodat Hrista moga, koje ste me hteli lišiti?“ Njene reči bile su podsetnik na večnu radost koja čeka one koji su verni Hristu, uprkos svim zemaljskim teškoćama i mukama. Njeno mučeništvo i svetost zapečatili su njeno ime u istoriji crkve, a njen česni postrad postao je simbol vere i nepokolebljivosti. Svetiteljska Teodosija Tirska proslavljena je 308. godine, ostavljajući za sobom primer vere i hrabrosti koji i danas inspiriše mnoge.
Ikona je u pravoslavlju svetinja - ona nije obična slika, već prozor ka večnosti, kroz koji se vernici obraćaju Bogu, Presvetoj Bogorodici i svetiteljima.
Učeći da strah ne dolazi od Boga, već od čovekovog odvajanja od njega, vera poziva na povratak unutrašnjem miru kroz molitvu, pokajanje, smirenje i poverenje u Božiju promisao.
U mirijevskom hramu izgrađenom uz blagoslov i kamen sa Hilandara, patrijarh srpski Porfirije poručuje da Crkva ne podleže vremenskim trendovima, već da preobražava duh epoha i poziva vernike na jedinstvo i molitvu za spasenje i mir u svetu.
Svedočanstvo o neveri, preobražaju, pokajanju i isceljenju koje je promenilo lekara i njegovu porodicu, podsećajući nas da je Hristova blagodat i danas živa kroz moći svetitelja.
Posle naloga vlasti za uklanjanje, meštani Zaostra preneli su spomenik u portu crkve Svete Petke, što je izazvalo incidente, dolazak policije i hitno saslušanje paroha, otvarajući pitanje odnosa države prema istorijskom pamćenju i ulozi Crkve u očuvanju identiteta.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Predanje govori da nije mogla da trpi idolopokloništvo i da joj je poslan anđeo koji ju je prekrstio krsnim znamenjem, nazvao je nevestom Hristovom i poučio je veri.
Zahteve da spomenik Pavlu Đurišiću bude uklonjen juče su uputili predsednik Crne Gore Jakov Milatović, lider Bošnjačke stranke i Ministar inostranih poslova Ervin Ibrahimović, Bošnjačka nacionalna zajednica i mnogi drugi.
U vremenu kada mnogi osporavaju Božju istinu i rugače se veri, beseda Vladike Nikolaja podseća na neuništivu snagu vere i poziva nas da ostanemo čvrsti pred praznim rečima i lažnim hvalisavcima.