Junaštvo svetice iz perioda ranog hrišćanstva postalo je večita svetlost koja obasjava puteve vernika, dok njen primer služi kao neiscrpni izvor inspiracije i nade za sve one koji traže snagu u veri i ljubavi prema Hristu.
U doba kada je hrišćanska vera bila uveliko progonjena, svetlost neustrašivih mučenika sijala je kao svetionik nade i vere. Među njima se posebno ističe prepodobnomučenica Teodosija Tirska, koja je svojim neustrašivim duhom i neugasivom verom ostavila neizbrisiv trag u hrišćanskom svetu.
Rođena u Tiru, Teodosija je od ranog detinjstva pokazivala blagu narav i duboku posvećenost Hristu. Njena snaga i odlučnost došle su do izražaja u vreme vladavine cara Maksimijana, kada su hrišćani bili izloženi surovim progonima. Jednoga dana, u Kesariji Palestinskoj, gde su mnogi hrišćani bili vezani, mlada Teodosija hrabro pristupi da ih blaži i hrabri za predstojeću mučeničku smrt. Njene reči bile su poput melem za one koji su čekali sudbinu.
Wikipedia
Ikona Svete Teodosije Tirske
Kada su vojnici čuli njne reči, odmah su je odveli pred sudiju. Razjaren njenom hrabrošću i verom, sudija je naložio da joj obese kamen o vrat i bace je u more. No, Božji anđeli su je izneli živu na obalu, čudo koje je dodatno osnažilo njenu veru. Teodosija se ponovo pojavi pred sudijom, neustrašivo i nepokolebljivo, nakon čega on naredi da je poseku.
Nakon njene smrti, Teodosija se javi svojim roditeljima u snu, sva u prevelikom nebeskom sjaju, okružena mnogim drugim spasenim devojkama. U tom svetlom javljanju reče im: „Vidite li, kolika je slava i blagodat Hrista moga, koje ste me hteli lišiti?“ Njene reči bile su podsetnik na večnu radost koja čeka one koji su verni Hristu, uprkos svim zemaljskim teškoćama i mukama. Njeno mučeništvo i svetost zapečatili su njeno ime u istoriji crkve, a njen česni postrad postao je simbol vere i nepokolebljivosti. Svetiteljska Teodosija Tirska proslavljena je 308. godine, ostavljajući za sobom primer vere i hrabrosti koji i danas inspiriše mnoge.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.