SPC DANAS PROSLAVLJA SVETOG KIRILA ALEKSANDRIJSKOG: Vodio teške borbe za veru, a najtežu protiv carigradskog patrijarha koji je Bogorodicu nazivao Hristorodicom
Svojim primerom ovaj svetitelj nas podseća na snagu vere i hrabrost u odbrani pravih vrednosti, uprkos svim izazovima i teškoćama koje se mogu pojaviti na našem putu.
Sveti Kirilo Aleksandrijski, arhiepiskop velike mudrosti i čvrste vere, rođen je u plemićkoj porodici i bio je bliski srodnik Teofila, patrijarha aleksandrijskog. Nakon Teofilove smrti, Kiril je posvećen za patrijarha, a njegov život obeležile su tri velike borbe koje je vodio sa nepokolebljivom verom i snagom.
Prva borba bila je protiv jeretika Novatijana, koji su se ponosili svojom navodnom vrlinom, nosili belu odeću i zabranjivali drugi brak. Oni su verovali da za one koji učine smrtni greh nema oproštaja i da se oni koji jednom otpadnu od crkve ne mogu vratiti, ma koliko se kajali. Sveti Kirilo ih je pobedio i proterao iz Aleksandrije, oslobađajući svoj grad od njihove zablude.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Ikona Svetog Kirila Aleksandijskog
Druga borba bila je mnogo teža i krvavija – borba sa Jevrejima u Aleksandriji. Jevreji su u tom gradu bili osileni još od kada je grada osnovao Aleksandar Veliki, a njihova mržnja prema hrišćanima bila je strahovita. Oni su mučki ubijali hrišćane, trovali ih i razapinjali na krst. Kirilo je uspeo da kod cara Teodosija Mlađeg izdejstvuje proterivanje Jevreja iz Aleksandrije, štiteći svoju pastvu od njihovog nasilja.
Treća i najvažnija borba bila je protiv Nestorija, patrijarha carigradskog, koji je hulio Presvetu Bogorodicu nazivajući je Hristorodicom, umesto Bogorodicom. Ovaj sukob je rešen na Trećem vaseljenskom saboru u Efesu, gde je Sveti Kirilo predsedavao u ime rimskog pape Celestina, koji zbog starosti nije mogao prisustvovati. Nestorije je bio osuđen i anatemisan, te prognan na istočnu granicu carstva, gde je umro užasnom smrću.
Shutterstock
Drevna Aleksandrija
Posle svih borbi, Sveti Kirilo je u miru nastavio da vodi svoje stado i revnosno služi Gospodu. Prestavio se Gospodu 444. godine, ostavljajući za sobom trajnu zaostavštinu vere i pobožnosti. Za njega se kaže da je sastavio molitvu "Bogorodice Djevo radujsja!", koja i danas osnažuje vernike širom sveta.
U besedi za prvi dan Velikoga posta, dan koji skida veo sa očiju savesti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje da najveća odgovornost leži u onima koji su primili dar vere, ali ignorišu svetlost i upozorenja Crkve.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Nikifora po starom kalendaru, dok pomesne crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Otkriće moštiju svetih mučenika u Evgeniji. Katolici proslavljaju Katedru Svetog Petra, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.