OVO NIKAD U ŽIVOTU NE SMETE URADITI BEZ BLAGOSLOVA SVEŠTENIKA! Šta mnogi vernici čine, a veoma je opasno?!
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Svojim primerom ovaj svetitelj nas podseća na snagu vere i hrabrost u odbrani pravih vrednosti, uprkos svim izazovima i teškoćama koje se mogu pojaviti na našem putu.
Sveti Kirilo Aleksandrijski, arhiepiskop velike mudrosti i čvrste vere, rođen je u plemićkoj porodici i bio je bliski srodnik Teofila, patrijarha aleksandrijskog. Nakon Teofilove smrti, Kiril je posvećen za patrijarha, a njegov život obeležile su tri velike borbe koje je vodio sa nepokolebljivom verom i snagom.
Prva borba bila je protiv jeretika Novatijana, koji su se ponosili svojom navodnom vrlinom, nosili belu odeću i zabranjivali drugi brak. Oni su verovali da za one koji učine smrtni greh nema oproštaja i da se oni koji jednom otpadnu od crkve ne mogu vratiti, ma koliko se kajali. Sveti Kirilo ih je pobedio i proterao iz Aleksandrije, oslobađajući svoj grad od njihove zablude.
Druga borba bila je mnogo teža i krvavija – borba sa Jevrejima u Aleksandriji. Jevreji su u tom gradu bili osileni još od kada je grada osnovao Aleksandar Veliki, a njihova mržnja prema hrišćanima bila je strahovita. Oni su mučki ubijali hrišćane, trovali ih i razapinjali na krst. Kirilo je uspeo da kod cara Teodosija Mlađeg izdejstvuje proterivanje Jevreja iz Aleksandrije, štiteći svoju pastvu od njihovog nasilja.
Treća i najvažnija borba bila je protiv Nestorija, patrijarha carigradskog, koji je hulio Presvetu Bogorodicu nazivajući je Hristorodicom, umesto Bogorodicom. Ovaj sukob je rešen na Trećem vaseljenskom saboru u Efesu, gde je Sveti Kirilo predsedavao u ime rimskog pape Celestina, koji zbog starosti nije mogao prisustvovati. Nestorije je bio osuđen i anatemisan, te prognan na istočnu granicu carstva, gde je umro užasnom smrću.
Posle svih borbi, Sveti Kirilo je u miru nastavio da vodi svoje stado i revnosno služi Gospodu. Prestavio se Gospodu 444. godine, ostavljajući za sobom trajnu zaostavštinu vere i pobožnosti. Za njega se kaže da je sastavio molitvu "Bogorodice Djevo radujsja!", koja i danas osnažuje vernike širom sveta.


Dom ovog ugodnika Božjeg bio je utočište apostolu Pavlu, a život mu je svedočanstvo tihe vere koja ruši idole i gradi Crkvu.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Foku i Svetog proroka Jonu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Haritinu. Katolička crkva obeležava Svetu Faustinu Kovalsku, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.