MOLITVA BOGORODICI KOJA DONOSI UTEHU: Možete je izgovarati stalno, a Grci je izuzetno poštuju
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Ovaj praznik podseća nas na moć molitve i neiscrpnu duhovnu snagu koja se prenosi generacijama kroz vekove i prostore, od drevnog Carigrada do današnje Srbije.
Srpska pravoslavna crkva 15. juna slavi praznik Polaganja rize Presvete Bogorodice u drevnoj Vlahernskoj crkvi u Carigradu. Ovaj sveti dan duboko učvršćuje veru vernika kroz priču koja nas vraća u doba cara Lava Velikog, kada su carica Verina i patrijarh Genadije pratili dva plemenita carigradska plemića, Galvija i Kandida, na hodočašću po Svetoj zemlji.
U Nazaretu, u kući jedne pravedne Jevrejke, Galvije i Kandid otkriše tajnu odaju u kojoj je čuvana riza Presvete Bogorodice. Vera u Njenu svetost brzo se raširi, jer su mnogi bolesni i nevoljni, moleći se pred ovom dragocenom svetinjom, nalazili utehu, snagu i isceljenje.
Oduševljeni čudesnim dejstvom rize, Galvije i Kandid je sa velikom radošću prenesoše u Carigrad, a ovu divnu vest s ljubavlju preneseše caru i patrijarhu, koji je dočekaše sa velikim poštovanjem i svečanošću.

Prenos rize u Carigrad obeležio je svečano otvaranje Vlahernske crkve, sagrađene na obali zaliva nazvanog po Skitskom vojvodi Vlaherni. Od tog vremena, praznik Položenja rize Presvete Bogorodice postao je godišnja duhovna svečanost, podsećajući vernike na snagu vere, čudo molitve i neizmernu majčinsku zaštitu Presvete Bogorodice.
Vernici Srpske pravoslavne crkve sa dubokim poštovanjem obeležavaju ovaj praznik, moleći se i zahvaljujući Bogorodici za njen neprestani blagoslov i nebesku zaštitu, čuvajući tako bogato duhovno nasleđe koje ih povezuje sa drevnom tradicijom i tajnama vere.
Ovaj praznik nas poziva da, oslanjajući se na zagovor Presvete Bogorodice, produbimo svoju duhovnu povezanost sa Bogom i jedni sa drugima u ljubavi i nadi.
Posvetimo se stoga, molitvi, jer je velika njena sila.
Majka u pravoslavlju i u očima Boga, nije samo stub porodice - ona je prva učiteljica vere.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Ovaj praznik obeležavamo uz molitvu i zahvalnost Majci Božjoj za njen blagoslov i zaštitu. Na taj način čuvamo duhovno nasleđe koje nas povezuje s drevnom tradicijom vere i svetosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Silazak Svetog Duha na apostole – Duhove (Pedesetnicu), po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti, dok muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Duhovi se smatraju rođendanom Crkve, a uspomena na Silazak Svetog Duha i danas živi u bogosluženjima, zelenim grančicama u hramovima i običajima koje vernici vekovima čuvaju.
Hiljade vernika danas obilaze grobove svojih predaka, zbog čega na gradskim grobljima važe posebne mere, dok su za starije građane i osobe koje se otežano kreću obezbeđena vozila za prevoz do najudaljenijih parcela.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.