Ovaj praznik obeležavamo uz molitvu i zahvalnost Majci Božjoj za njen blagoslov i zaštitu. Na taj način čuvamo duhovno nasleđe koje nas povezuje s drevnom tradicijom vere i svetosti.
U dubokoj pobožnosti, Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik Polaganje rize presvete Bogorodice u drevnoj Vlahernskoj crkvi u Carigradu. Ovaj praznik duboko utemeljuje veru vernika kroz priču koja seže u vreme cara Lava Velikog, kada su carica Verina i patrijarh Genadije vodili dva plemenita carigradska plemića, Galvija i Kandida, na hodočašće po Svetoj zemlji.
U Nazaretu, u kući jedne Jevrejke, Galvije i Kandid pronašli su tajnu odaju u kojoj je čuvana riza presvete Bogorodice. Verovanje u Njenu svetost rasprostranilo se brzo, jer su mnogi bolesnici i nevoljnici pronašli utehu i isceljenje molitvom pred ovom svetinjom.
Printscreen/Youtube/Помоћ у појању духовних мелодија
Polaganje rize Presvete Bogorodice
Oduševljeni čudesnim dejstvom rize, Galvije i Kandid doneli su ovu relikviju u Carigrad, a tu vest s radošću su preneli caru i patrijarhu, koji su je sa velikim veseljem dočekali.
Prenos rize u Carigrad obeležava svečano otvaranje Vlahernske crkve, sagradene na obali zaliva nazvanog po Skitskom vojvodi Vlaherni. Od tada, praznik Položenje rize presvete Bogorodice postaje godišnja proslava, podsećajući vernike na čudo vere i moći molitve.
Vernici Srpske pravoslavne crkve sa poštovanjem obeležavaju ovaj praznik, moleći se i zahvaljujući Bogorodici za njen blagoslov i zaštitu, čuvajući tako duhovno nasleđe koje ih povezuje s drevnom tradicijom vere.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 18. avgusta sećaju se života i stradanja ovog sveca. Služeći pod carem Konstantinom, svedočio je čudesima vere, da bi na kraju podneo mučeničku smrt zbog hrabrog ispovedanja Hrista pred carem Julijanom Odstupnikom.
Prožet sećanjem na nebeska čuda i istorijske pobede, ovaj praznik prenosi vernicima snagu vere koja osvetljava njihov put i podseća na vekovnu borbu svetlosti protiv tame, dobra protiv zla.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“