U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U srpskim domovima, posebno onima sa tradicijom iz kosovskog, metohijskog i makedonskog kraja, 9. decembra proslavlja se Sveti Alimpije Stolpnik kao krsna slava. Ipak, kada razgovarate sa starijim članovima zajednice ili prelistate etnografske zapise, nailazite na neobične nazive za isti praznik – „Sveti Đorđe Alimpije“ ili „Sveti Đorđe Posni“. Ponekad se čak u crkvenim kalendarima pored Svetog Alimpija Stolpnika pominje i Sveti Đorđe "Posni". Da li je u pitanju jedan svetac sa dva imena? Odgovor leži u fascinantnom spoju istorije, crkvenog kalendara i narodnog pamćenja.
Wikimedia/ikonopisac Zoran Tomic/public domain
Sveti Alimpije Stolpnik
Tri datuma Svetog Georgija i narodno pamćenje
Otac Ivan Cvetković pojašnjava:
- Svi znamo za dva velika praznika posvećena Svetom Georgiju (Đorđu): Đurđevdan, 6. maja, kada se obeležava njegov dan stradanja, i Đurđic, 16. novembra, koji označava prenos moštiju i obnovu hrama u Lidi. Ali postoji i ‘treći’ datum! Nekada se 9. decembra (26. novembra po starom kalendaru) obeležavao praznik osvećenja crkve Svetog Georgija u Kijevu, iz 1051. godine, zadužbine Jaroslava Mudrog.
Kako je nastala zabuna? Obraćajući se vernicima na svom profilu na društvenoj mreži Facebook, nastojatelj Hrama Svete Trojice u Mudrakovcu kaže:
- Dok Ruska pravoslavna crkva i danas beleži praznik Svetog Georgija na ovaj dan, Srpska pravoslavna crkva zvanično slavi samo Svetog Alimpija Stolpnika. Ipak, narodno pamćenje je žilavo. Mnoge porodice pamtile su da su nekada slavile Svetog Đorđa upravo 9. decembra. Pošto ovaj datum uvek pada u vreme Božićnog posta, narod je praznik zapamtio kao Sveti Đorđe "Posni" - objašnjava otac Ivan.
SPC
Sveti velikomučenik Georgije
Hibridni naziv i tragovi porekla
Vremenom je došlo do stapanja imena:
- Pod uticajem Crkve, koja je na ovaj dan isticala Svetog Alimpija, porodice koje su slavile "posnog Đorđa" ili su prešle na slavljenje Svetog Alimpija, ili su zadržale hibridni naziv Sveti Đorđe Alimpije - dodaje otac Ivan.
Za vernike je ovo važno i sa aspekta porekla:
- Ako danas slavite Svetog Alimpija, a vaši stari pominju Đorđe Alimpije, moguće je da vaši koreni vode ka rodovima koji slave Đurđevdan ili Đurđic. To nije samo promena imena, već trag istorijskih migracija i crkvenih prilika. Srećna slava svima koji slave! Neka nam je na zdravlje i spasenje Sveti Alimpije (i uspomena na Svetog Đorđa)!
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od rođenja obasjan božanskom svetlošću, Sveti Alimpije je svojom pobožnošću, podvižništvom i nepokolebljivom verom postao stub pravoslavlja. Njegov put od podvižnika do čudotvorca vekovima inspiriše, a njegov sveti spomen 9. decembra obeležava se s ljubavlju i poštovanjem u srpskim domovima kao krsna slava.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.