Ključ je da praznik provodimo u molitvi, u ljubavi i blagodarnosti Bogu, istakao je otac Dejan.
Pred Božić i Badnji dan u našem narodu upražnjavaju se brojni običaji koji imaju duboko ukorenjeno značenje i predstavljaju spoj vere, tradicije i porodičnog zajedništva.
Jedan od najznačajnijih običaja svakako je unošenje i sečenje badnjaka, koje se obavlja na Badnji dan i simbolično najavljuje rođenje Hristovo.
Zbog raznolikosti narodnih običaja u različitim krajevima Srbije, često se postavljaju pitanja o tome kako se pravilno obavlja ovaj obred. Na pitanje jednog vernika da li se badnjak seče ujutru ili predveče, da li prilikom unošenja badnjaka u kuću treba da ga prati bacanje pšenice, kao i kakva su pravila Crkve po ovim pitanjima, odgovorio je otac Dejan Krstić.
AI/Gemini
Ne postoji crkveno pravilo o načenu sečenja badnjaka i njegovom unošenju u kuću
- Ovi običaji oko Badnjeg dana i Božića, kao što su sečenje badnjaka, unošenje dela badnjaka u kuću, stavljanje šećera i soli, bacanje pšenice ili obeležavanje položajnika, imaju narodni i simbolički smisao, ali ne treba ih mešati sa pravoslavnim crkvenim tajnama i bogoslužbenim redom - objasnio je otac Dejan pa dalje objasnio:
- Crkva ne zapoveda određen način sečenja badnjaka ili ko mora biti položajnik, niti da se prave posebni kolači za životinje. To su narodni običaji koji mogu biti izraz radosti i pažnje prema porodici i domu, ali ne smemo im pridavati magijski značaj ili misliti da su neophodni za spasenje.
Otac Dejan je istakao da je suština praznika u molitvi, pričešću i sabranju porodice oko Hrista, u blagodarnosti Bogu za dar života.
- Badnjak simbolizuje Hrista i njegovu krsnu žrtvenu ljubav prema nama. I svaki praznični simvol ima svoje značenje. Ključ je da praznik provodimo u molitvi, u ljubavi i blagodarnosti Bogu. Sabranje na liturgiji, pričešće, zajednička molitva i mir u domu su ono što Crkva istinski blagosilja. Svi ostali običaji mogu biti samo narodna simbolika, koja ne sme da zameni duhovni smisao praznika. Želim vam da Božić dočekamo u miru i ljubavi, sa blagodarnošću Bogu i sabranjem u Crkvi - zaključio je otac Dejan.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Porodično nasilje nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka, ističe otac Dejan.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.