NJIHOVE DŽELATE STIGLA JE BRUTALNA KAZNA! Danas su Prepodobni oci ubijeni u Manastiru Svetog Save Osvećenog!
Nenaoružani monasi su odlučili da ne beže i u svom manastiru dočekaju do zuba naoružane Arape koji nisu imali milosti prema njima.
Prepodobni Josif je ispevao kanone i stihire mnogim svetiteljima.
SPC 17. aprila proslavlja Prepodobnog Josifa Pesmopisca.
Rođen je na Siciliji, od roditelja blagočestivih i dobrodeteljnih, Plotina i Agatije.
Posle smrti roditelja prešao je u Solun, gde se zamonašio. Kao monah bio je uzor svima u postu, krajnjoj uzdržljivosti, neprestanoj molitvi, psalmopojanju, bdenju i trudu.
Solunski episkop rukopoložio ga za jeromonaha.
Znameniti Grigorije Dekapolit posetivši Solun zavoleo je Josifa zbog njegovog retkog karaktera, te ga je poveo sa sobom u svoj manastir u Carigradu.
- Kad opet buknu plamen ikonoborske jeresi pod Lavom Jermeninom, ovaj Josif bi upućen u Rim, da pozove papu i rimsku crkvu u borbu za pravu veru. No na putu uhvate ga pirati i dovezu na Krit, gde su ga jeretici držali 6 godina u tamnici - piše u žitijama.
Josif se radovao što se udostojio stradati za Hrista, i neprestano je za to blagodario Bogu smatrajući železne verige na sebi kao ukrase od zlata.
Šeste godine, na Božić, car Lav je ubijen na jutrenju u crkvi.
- U taj sami čas javi se Sveti Nikolaj Josifu u tamnici i reče mu: Ustani i sleduj meni! Josif se oseti kao dignut u vazduh; i na jedanput obre se pred Carigradom. Njegovom dolasku obraduju se svi pravoverni.
Ispevao je kanone i stihire mnogim svetiteljima. Imao je dar prozorljivosti, zbog čega ga je patrijarh Fotije postavio za duhovnika i ispovednika sveštenstvu preporučujući ga kao "čoveka Božjeg, angela u telu, oca otaca".
Skončao je u dubokoj starosti uoči Velikog Četvrtka 883. godine.
U tebi se, oče, sigurno spase bogolikost, jer si primivši Krst, sledio Hrista. Delima si učio prezirati telo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i sa Anđelima, Sveti Josife, raduje se duh tvoj.
Nenaoružani monasi su odlučili da ne beže i u svom manastiru dočekaju do zuba naoružane Arape koji nisu imali milosti prema njima.
Žestoko mučen, pao je na zemlju, glasno zahvaljujući Bogu što ga uzima k sebi.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Upokojio se mirno u devetom veku.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Justina, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Miris zelenila i venčići od trave koje vernici nose kućama nisu samo deo praznične tradicije. Iza ovog običaja krije se sećanje na događaje koji povezuju Avrama, Mojsija i silazak Svetog Duha na apostole.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Miris jagoda, putera i oraha vraća se u domaćinstva uz jednostavnu pripremu koja je nekada bila rezervisana za dane kada trpeza nije bila posna.
Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti, istakao je otac Jovan.