ON JE TRI PUTA ZBACIVAN S PRESTOLA I SLAT U PROGONSTVO! Danas slavimo Svetog Kirila Jerusalimskog!
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
Upokojio se mirno u devetom veku.
Srpska pravoslavna crkva 15. april obeležava Prepodobnog Tita Čudotvorca.
Prepodobni Tit Čudotvorac još kao mladić se posvetio hrišćanstvu, čak toliko da "omrze svet sujetni".
Uskoro je "ostavio svet" i otišao u manastir "i primi anđelski obraz".
"Ne žaleći sebe, on Boga radi prohođaše tesni i pretužni put monaškog života. I toliko se predade smernosti i poslušnosti, da ovim vrlinama prevaziđe ne samo bratiju nego i sve ljude", piše u žitijama.
Veoma brzo je postao iguman i, kako se navodi u žitijama, "pastir slovesnih ovaca Hristovih".
"I imađaše prema svima toliku ljubav i krotost i samilost, da mu niko u ono vreme nije bio sličan u tome".
Sačuvavši od mladosti čistotu duše i tela, prema predanju, izgledao je kao anđeo Gospodnji.
Zbog toga je zadobio od Boga dar čudotvorstva.
"U vreme ikonoborske jeresi pokaza se kao živi i nepokolebljivi stub Crkve Hristove. A kada se preseli ka Gospodu, ostavi mnogobrojne učenike i sapodvižnike svoje, taj živi obraz svoje vrline i podvižničkog života".
Upokojio se mirno u devetom veku.
U tebi se, oče, sigurno spase bogolikost, jer si primivši Krst, sledio Hrista. Delima si učio prezirati telo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i sa Anđelima, Sveti Tite, raduje se duh tvoj.
Inače, SPC se danas seća i Svetih mučenike Amfijana i Edesija.
Oni su bili rožena braća Iz grada Patare.
"Kada učahu svetske nauke u gradu Viritu prosvetiše se nekako Duhom Božjim, te poznavši laž neznaboštva nazreše istinu hrišćanstva. Pa kad se vratiše doma, ne mogoše živeti više sa neznabožnim roditeljima i srodnicima nego tajno odbegoše u Kesariju Palestinsku k prezviteru Pamfilu poznatom po svetosti i duhovnoj učenosti".
Kod Pamfila se poučavahu zakonu Božjem dan i noć i upražnjavahu u podvizima hrišćanskim.
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
U Kopronimovo vreme, ikonoborci su ga primoravali da se odrekne molitvenog poštovanja svetih ikona, ali on je to kategorički odbio.
Žestoko mučen, pao je na zemlju, glasno zahvaljujući Bogu što ga uzima k sebi.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu, koja je šokirala vojni vrh.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Krvnik je pokušavao da ga natera da uzvikne "Živio Pavelić", ali odgovor starca iz Hercegovine i danas se pamti kao jedna od najpotresnijih scena iz vremena logora smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Osveštanog po starom i Svetu mučenicu Teodosiju Tirsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetih Euzebija i Poliona Vinkovačkih, dok muslimani obeležavaju treći dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.
Hiljade ljudi satima čekaju u tišini pred Časnim pojasom, stvarajući prizor koji menja sliku grada i otvara pitanje duhovne stvarnosti Srbije.
Jednostavan recept iz pravoslavne tradicije spaja šumske plodove, miris luka i sporo pečenje pod sačem, u jelo koje je hranilo generacije tokom posta.