ČITANJE JEVANĐELJA ZA 22. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći."
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći."
Ima i mnogo drugo što učini Isus, koje kad bi se redom napisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi stale napisane knjige.
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
"Ali ako ja i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam nego ja i Otac koji me posla".
"Ne sudite po izgledu, nego pravedan sud sudite".
"Eto postao si zdrav, više ne greši, da ti se što gore ne dogodi."
Kaže da je na nama samo da priložimo malo sopstvenog truda, iskrenu nameru i otvoreno srce.
"Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete telo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi".
"Evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu.. U koju god kuću uđete najpre kažite: „Mir domu ovome!".
"Ako vas mrzi svet, znajte da je mene omrznuo pre vas."
Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu isceli sina; jer beše na samrti.
A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Presveta Bogorodica sa svetim Jovanom Bogoslovom gledala je kako su ga ubijali i sve vreme se molila Bogu za Stefana.
Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.