ČITANJE JEVANĐELJA ZA 22. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za četvrtak pete sedmice po Vaskrsu
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći."
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći."
Ima i mnogo drugo što učini Isus, koje kad bi se redom napisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi stale napisane knjige.
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
"Ali ako ja i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam nego ja i Otac koji me posla".
"Ne sudite po izgledu, nego pravedan sud sudite".
"Eto postao si zdrav, više ne greši, da ti se što gore ne dogodi."
Kaže da je na nama samo da priložimo malo sopstvenog truda, iskrenu nameru i otvoreno srce.
"Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete telo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi".
"Evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu.. U koju god kuću uđete najpre kažite: „Mir domu ovome!".
"Ako vas mrzi svet, znajte da je mene omrznuo pre vas."
Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu isceli sina; jer beše na samrti.
A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Protojerej Dušan Kolunđić u jednom od svojih dela ostavio je zapis o tome kako “vezivanje” i “razvezivanje” u porodičnom krugu povezuje generacije i priprema srce za radost Rođenja Hristovog.
U besedi o Josifu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto zavist, kleveta i poniženje nisu kraj priče, već početak puta na kome Bog sam preuzima reč.