SALATA KOJA ODMAH OSVEŽAVA PRAZNIČNI STO: Jednostavna, dekorativna, hranljiva i spremna za manje od 2 minuta
Od ljubičastog kupusa do bebi spanaća: recept koji traje manje od 2 minuta pripreme i idealan je za praznični ili posni obrok.
U kripti Crkve Svetog Marka i Sabornoj crkvi u Beogradu molitveni činovi okupili su potomke dinastije Obrenović, predstavnike države i vojske, evocirajući sećanje na prevrat i atentat koji su promenili istoriju Srbije.
Kriptu Crkve Svetog Marka ispunio je molitveni glas starješine ovog hrama, arhimandrita Nektarija, koji je služio parastos kralju Aleksandru i kraljici Dragi Obrenović, postradalim u krvavom prevratu u noći između 28. i 29. maja po julijanskom kalendaru, odnosno 10. i 11. juna po gregorijanskom kalendaru. U vreme ubistva kraljevskog para u Srbiji je bio na snazi stari (julijanski) kalendar, pa je ovaj tragični događaj u istoriji ostao zabeležen kao majski prevrat.
U Službenim novinama Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 28. januara 1919, na sam dan stupanja na snagu, objavljen je Zakon o izjednačenju starog i novog kalendara.
- Dana 14. januara 1919 god. po starom kalendaru prestaje da važi stari kalendar, a dana 15. istog meseca, takođe po starom kalendaru, počinje da važi nov kalendar. Ovaj poslednji dan će se obeležiti datumom 28. januara 1919. i za njim će sledovati datiranje dana i meseca po novom kalendaru - glasi prvi član ovog zakona.

Ovaj dirljivi čin, parastos posvećen poslednjim vladarima iz dinastije Obrenovića, okupio je predstavnike države i potomke slavne loze. U tihom dostojanstvu, parastosu su prisustvovali državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Antić, kao i predstavnici dinastije Obrenović: Predrag Obrenović Jakovljević, Stevan Lazarević i Miroslav Vulić. Njihovo prisustvo u kripti, gde počiva kralj Aleksandar, simbolizovalo je neprekinutu vezu između prošlosti i sadašnjosti, podsećajući sve prisutne na tragične događaje koji su pre više od jednog veka prekinuli vladavinu ove značajne srpske dinastije.
Istog dana, u Sabornoj crkvi u Beogradu, obeležena je godišnjica smrti kneza Mihaila Obrenovića, koji je postradao u atentatu 1868. Parastos ovom značajnom srpskom vladaru, poznatom po svojim naporima u modernizaciji Srbije i oslobađanju od turskog jarma, služen je uz prisustvo ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nemanje Starovića, predstavnika Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, kao i brojnih udruženja za negovanje tradicija i boračke organizacije.
Oba molitvena čina, bogata istorijskom simbolikom i emocionalnim nabojem, predstavljala su ne samo sećanje na tragično stradale vladare, već i podsećanje na vekovnu borbu za slobodu, nezavisnost i napredak Srbije. U ovom susretu istorije i sadašnjosti, odjekivale su poruke mira, pomirenja i večne zahvalnosti, ukazujući na značaj očuvanja nacionalnog identiteta i tradicije.


U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
U manastiru Rakovica, među molitvama i dečjim glasovima, odata je počast arhijereju čije je ime simbol smirenja, ljubavi i vere, i čije duhovno nasleđe nastavlja da živi među onima koji se nisu ni rodili kada se on upokojio.
U subotu pred praznik Silaska Svetog Duha na apostole, vernici su se okupili na molitvi za preminule u zavetnom spomen-hramu, dok je episkop novobrdski, vikar patrijarha Porfirija, posle zaamne molitve služio parastos onima koji su usnuli sa verom u Hrista i vaskrsenje.
Poštanska marka na kojoj je ikona Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, kao most između istorije, umetnosti i savremenog života.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.