Koreni institucije koja čuva dragocene sakralne i umetničke predmete, sežu do vremena Svetog Save, prva organizovana postavka poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je 1858. godine, a stalna postavka u namenskom prostoru za javnost je otvorena 14. juna 1954.
Dan posle Spasovdanske litije koja je svetlom radosti i duhovnosti obasjala Beograd, 14. juna 2024. godine, obeležavamo značajnu godišnjicu – sedam decenija od otvaranja Muzeja Srpske pravoslavne crkve. Ova institucija nije samo mesto gde se čuvaju dragoceni sakralni i umetnički predmeti, već i simbol kontinuiteta i bogate tradicije srpske pravoslavne baštine.
Foto Nebojša Mandić
Muzej SPC nalazi se u zgradi Patrijaršje
Koreni Muzeja SPC sežu do vremena Svetog Save, kada su manastirske riznice bile centri očuvanja i prenošenja duhovnog i kulturnog nasleđa. Međutim, inicijativa za formiranje crkvenog muzeja javila se tek sredinom 19. veka. Srpski patrijarh Josif Rajačić bio je među prvima koji su prepoznali potrebu za ovakvom ustanovom. Prva organizovana postavka sakralnih i umetničkih predmeta u Kneževini Srbiji, poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je za javnost 1858. godine zahvaljujući arhiepiskopu beogradskom i mitropolitu srpskom Petru Jovanoviću. Ova zbirka je, nakon jedne decenije, pripojena Narodnom muzeju.
Nakon nacionalnog ujedinjenja, javila se nova inicijativa za osnivanje crkvenog muzeja. Godine 1922. profesor Lazar Mirković podneo je molbu Svetom arhijerejskom sinodu SPC o potrebi osnivanja centralnog muzeja, a odluka o osnivanju doneta je 1927. godine.
Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, započet je proces povratka kulturnih dobara koja su tokom rata odnesena u Zagreb. Ministarstva prosvete Srbije i Hrvatske dogovorila su se da Srbiji budu vraćeni samo predmeti koji su pripadali crkvama i manastirima sa teritorije Srbije. Na čelu Komisije za povratak, kao upravnik Muzeja i podnosilac zahteva, nalazio se prof. dr Radoslav Grujić. Proleća 1946. godine u Beograd je stiglo 11 vagona crkveno-umetničkih predmeta. Veće celine, poput ikonostasa, vraćene su manastirima, dok su ostali pojedinačni predmeti pohranjeni u depou Muzeja.
Foto Nebojša Mandić
Ikona Bogorodica Strasna je iz 17. veka, a okov je iz 18. veka, deo je stalne postavke
Istovremeno, Ministarstvo finansija je maja 1946. godine, na zahtev Ministarstva prosvete, donelo odluku o raskidanju ugovora sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom o korišćenju Konaka kneginje Ljubice za Crkveni muzej. Kao privremeno rešenje, Muzej je smešten u zgradu Patrijaršije. Adaptirane su prostorije za stalnu postavku i određen je prostor za depo.
Posle restauracije i konzervacije eksponata, stekli su se uslovi da stalna postavka Muzeja bude otvorena za posetioce. Patrijarh srpski Vikentije svečano je otvorio vrata Muzeja Srpske pravoslavne crkve 14. juna 1954. godine.
Tanjug / Zoran Žestić
Deo postavke Muzeja SPC
Danas, sedamdeset godina kasnije, Muzej SPC i dalje ostaje čuvar bogate duhovne i kulturne baštine srpskog naroda, svedočeći o vremenu i događajima koji su oblikovali identitet pravoslavne zajednice u Srbiji. Ova godišnjica je prilika da se podsetimo na važnost očuvanja naše istorije i tradicije za buduće generacije.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Patrijarh Porfirije poziva narod na pomirenje, očuvanje vere i proslavu 850. godišnjice rođenja Svetog Save, temelja naše duhovnosti i zajedništva u 2025. godini.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.