Koreni institucije koja čuva dragocene sakralne i umetničke predmete, sežu do vremena Svetog Save, prva organizovana postavka poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je 1858. godine, a stalna postavka u namenskom prostoru za javnost je otvorena 14. juna 1954.
Dan posle Spasovdanske litije koja je svetlom radosti i duhovnosti obasjala Beograd, 14. juna 2024. godine, obeležavamo značajnu godišnjicu – sedam decenija od otvaranja Muzeja Srpske pravoslavne crkve. Ova institucija nije samo mesto gde se čuvaju dragoceni sakralni i umetnički predmeti, već i simbol kontinuiteta i bogate tradicije srpske pravoslavne baštine.
Foto Nebojša Mandić
Muzej SPC nalazi se u zgradi Patrijaršje
Koreni Muzeja SPC sežu do vremena Svetog Save, kada su manastirske riznice bile centri očuvanja i prenošenja duhovnog i kulturnog nasleđa. Međutim, inicijativa za formiranje crkvenog muzeja javila se tek sredinom 19. veka. Srpski patrijarh Josif Rajačić bio je među prvima koji su prepoznali potrebu za ovakvom ustanovom. Prva organizovana postavka sakralnih i umetničkih predmeta u Kneževini Srbiji, poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je za javnost 1858. godine zahvaljujući arhiepiskopu beogradskom i mitropolitu srpskom Petru Jovanoviću. Ova zbirka je, nakon jedne decenije, pripojena Narodnom muzeju.
Nakon nacionalnog ujedinjenja, javila se nova inicijativa za osnivanje crkvenog muzeja. Godine 1922. profesor Lazar Mirković podneo je molbu Svetom arhijerejskom sinodu SPC o potrebi osnivanja centralnog muzeja, a odluka o osnivanju doneta je 1927. godine.
Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, započet je proces povratka kulturnih dobara koja su tokom rata odnesena u Zagreb. Ministarstva prosvete Srbije i Hrvatske dogovorila su se da Srbiji budu vraćeni samo predmeti koji su pripadali crkvama i manastirima sa teritorije Srbije. Na čelu Komisije za povratak, kao upravnik Muzeja i podnosilac zahteva, nalazio se prof. dr Radoslav Grujić. Proleća 1946. godine u Beograd je stiglo 11 vagona crkveno-umetničkih predmeta. Veće celine, poput ikonostasa, vraćene su manastirima, dok su ostali pojedinačni predmeti pohranjeni u depou Muzeja.
Foto Nebojša Mandić
Ikona Bogorodica Strasna je iz 17. veka, a okov je iz 18. veka, deo je stalne postavke
Istovremeno, Ministarstvo finansija je maja 1946. godine, na zahtev Ministarstva prosvete, donelo odluku o raskidanju ugovora sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom o korišćenju Konaka kneginje Ljubice za Crkveni muzej. Kao privremeno rešenje, Muzej je smešten u zgradu Patrijaršije. Adaptirane su prostorije za stalnu postavku i određen je prostor za depo.
Posle restauracije i konzervacije eksponata, stekli su se uslovi da stalna postavka Muzeja bude otvorena za posetioce. Patrijarh srpski Vikentije svečano je otvorio vrata Muzeja Srpske pravoslavne crkve 14. juna 1954. godine.
Tanjug / Zoran Žestić
Deo postavke Muzeja SPC
Danas, sedamdeset godina kasnije, Muzej SPC i dalje ostaje čuvar bogate duhovne i kulturne baštine srpskog naroda, svedočeći o vremenu i događajima koji su oblikovali identitet pravoslavne zajednice u Srbiji. Ova godišnjica je prilika da se podsetimo na važnost očuvanja naše istorije i tradicije za buduće generacije.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Patrijarh Porfirije poziva narod na pomirenje, očuvanje vere i proslavu 850. godišnjice rođenja Svetog Save, temelja naše duhovnosti i zajedništva u 2025. godini.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.