Koreni institucije koja čuva dragocene sakralne i umetničke predmete, sežu do vremena Svetog Save, prva organizovana postavka poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je 1858. godine, a stalna postavka u namenskom prostoru za javnost je otvorena 14. juna 1954.
Dan posle Spasovdanske litije koja je svetlom radosti i duhovnosti obasjala Beograd, 14. juna 2024. godine, obeležavamo značajnu godišnjicu – sedam decenija od otvaranja Muzeja Srpske pravoslavne crkve. Ova institucija nije samo mesto gde se čuvaju dragoceni sakralni i umetnički predmeti, već i simbol kontinuiteta i bogate tradicije srpske pravoslavne baštine.
Foto Nebojša Mandić
Muzej SPC nalazi se u zgradi Patrijaršje
Koreni Muzeja SPC sežu do vremena Svetog Save, kada su manastirske riznice bile centri očuvanja i prenošenja duhovnog i kulturnog nasleđa. Međutim, inicijativa za formiranje crkvenog muzeja javila se tek sredinom 19. veka. Srpski patrijarh Josif Rajačić bio je među prvima koji su prepoznali potrebu za ovakvom ustanovom. Prva organizovana postavka sakralnih i umetničkih predmeta u Kneževini Srbiji, poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je za javnost 1858. godine zahvaljujući arhiepiskopu beogradskom i mitropolitu srpskom Petru Jovanoviću. Ova zbirka je, nakon jedne decenije, pripojena Narodnom muzeju.
Nakon nacionalnog ujedinjenja, javila se nova inicijativa za osnivanje crkvenog muzeja. Godine 1922. profesor Lazar Mirković podneo je molbu Svetom arhijerejskom sinodu SPC o potrebi osnivanja centralnog muzeja, a odluka o osnivanju doneta je 1927. godine.
Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, započet je proces povratka kulturnih dobara koja su tokom rata odnesena u Zagreb. Ministarstva prosvete Srbije i Hrvatske dogovorila su se da Srbiji budu vraćeni samo predmeti koji su pripadali crkvama i manastirima sa teritorije Srbije. Na čelu Komisije za povratak, kao upravnik Muzeja i podnosilac zahteva, nalazio se prof. dr Radoslav Grujić. Proleća 1946. godine u Beograd je stiglo 11 vagona crkveno-umetničkih predmeta. Veće celine, poput ikonostasa, vraćene su manastirima, dok su ostali pojedinačni predmeti pohranjeni u depou Muzeja.
Foto Nebojša Mandić
Ikona Bogorodica Strasna je iz 17. veka, a okov je iz 18. veka, deo je stalne postavke
Istovremeno, Ministarstvo finansija je maja 1946. godine, na zahtev Ministarstva prosvete, donelo odluku o raskidanju ugovora sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom o korišćenju Konaka kneginje Ljubice za Crkveni muzej. Kao privremeno rešenje, Muzej je smešten u zgradu Patrijaršije. Adaptirane su prostorije za stalnu postavku i određen je prostor za depo.
Posle restauracije i konzervacije eksponata, stekli su se uslovi da stalna postavka Muzeja bude otvorena za posetioce. Patrijarh srpski Vikentije svečano je otvorio vrata Muzeja Srpske pravoslavne crkve 14. juna 1954. godine.
Tanjug / Zoran Žestić
Deo postavke Muzeja SPC
Danas, sedamdeset godina kasnije, Muzej SPC i dalje ostaje čuvar bogate duhovne i kulturne baštine srpskog naroda, svedočeći o vremenu i događajima koji su oblikovali identitet pravoslavne zajednice u Srbiji. Ova godišnjica je prilika da se podsetimo na važnost očuvanja naše istorije i tradicije za buduće generacije.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Patrijarh Porfirije poziva narod na pomirenje, očuvanje vere i proslavu 850. godišnjice rođenja Svetog Save, temelja naše duhovnosti i zajedništva u 2025. godini.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.