Koreni institucije koja čuva dragocene sakralne i umetničke predmete, sežu do vremena Svetog Save, prva organizovana postavka poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je 1858. godine, a stalna postavka u namenskom prostoru za javnost je otvorena 14. juna 1954.
Dan posle Spasovdanske litije koja je svetlom radosti i duhovnosti obasjala Beograd, 14. juna 2024. godine, obeležavamo značajnu godišnjicu – sedam decenija od otvaranja Muzeja Srpske pravoslavne crkve. Ova institucija nije samo mesto gde se čuvaju dragoceni sakralni i umetnički predmeti, već i simbol kontinuiteta i bogate tradicije srpske pravoslavne baštine.
Foto Nebojša Mandić
Muzej SPC nalazi se u zgradi Patrijaršje
Koreni Muzeja SPC sežu do vremena Svetog Save, kada su manastirske riznice bile centri očuvanja i prenošenja duhovnog i kulturnog nasleđa. Međutim, inicijativa za formiranje crkvenog muzeja javila se tek sredinom 19. veka. Srpski patrijarh Josif Rajačić bio je među prvima koji su prepoznali potrebu za ovakvom ustanovom. Prva organizovana postavka sakralnih i umetničkih predmeta u Kneževini Srbiji, poznata kao Hudožestvena hranilnica, otvorena je za javnost 1858. godine zahvaljujući arhiepiskopu beogradskom i mitropolitu srpskom Petru Jovanoviću. Ova zbirka je, nakon jedne decenije, pripojena Narodnom muzeju.
Nakon nacionalnog ujedinjenja, javila se nova inicijativa za osnivanje crkvenog muzeja. Godine 1922. profesor Lazar Mirković podneo je molbu Svetom arhijerejskom sinodu SPC o potrebi osnivanja centralnog muzeja, a odluka o osnivanju doneta je 1927. godine.
Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, započet je proces povratka kulturnih dobara koja su tokom rata odnesena u Zagreb. Ministarstva prosvete Srbije i Hrvatske dogovorila su se da Srbiji budu vraćeni samo predmeti koji su pripadali crkvama i manastirima sa teritorije Srbije. Na čelu Komisije za povratak, kao upravnik Muzeja i podnosilac zahteva, nalazio se prof. dr Radoslav Grujić. Proleća 1946. godine u Beograd je stiglo 11 vagona crkveno-umetničkih predmeta. Veće celine, poput ikonostasa, vraćene su manastirima, dok su ostali pojedinačni predmeti pohranjeni u depou Muzeja.
Foto Nebojša Mandić
Ikona Bogorodica Strasna je iz 17. veka, a okov je iz 18. veka, deo je stalne postavke
Istovremeno, Ministarstvo finansija je maja 1946. godine, na zahtev Ministarstva prosvete, donelo odluku o raskidanju ugovora sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom o korišćenju Konaka kneginje Ljubice za Crkveni muzej. Kao privremeno rešenje, Muzej je smešten u zgradu Patrijaršije. Adaptirane su prostorije za stalnu postavku i određen je prostor za depo.
Posle restauracije i konzervacije eksponata, stekli su se uslovi da stalna postavka Muzeja bude otvorena za posetioce. Patrijarh srpski Vikentije svečano je otvorio vrata Muzeja Srpske pravoslavne crkve 14. juna 1954. godine.
Tanjug / Zoran Žestić
Deo postavke Muzeja SPC
Danas, sedamdeset godina kasnije, Muzej SPC i dalje ostaje čuvar bogate duhovne i kulturne baštine srpskog naroda, svedočeći o vremenu i događajima koji su oblikovali identitet pravoslavne zajednice u Srbiji. Ova godišnjica je prilika da se podsetimo na važnost očuvanja naše istorije i tradicije za buduće generacije.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.