OVIM SE LJUDI IZVLAČE I IZ DUBINA PAKLA: Jerođakon Iliodor tvrdi da ništa nema duhovnu snagu kao ovo - potrebno je samo da nađete 20 ljudi
Psaltir bi trebalo da ima svaki pravoslavni dom.
Svetinja na obodu Fruške gore posvećena Vaznesenju Gospodnjem, s dubokim poštovanjem i pobožnošću, obeležila je prelazak igumanije Varvare u večni život i početak novog poglavlja pod njenom naslednicom monahinjom Varvarom (Božić).
Na dan kada pravoslavna crkva slavi Svetog apostola Akilu i Prepodobnog Nikodima Svetogorca Manastir Beočin je molitveno obeležio sećanje na svoju igumaniju Varvaru, koja je skončala svoj ovozemaljski život, ali i novi početak u svom duhovnom životu. Ovo je bilo obeleženo liturgijom i četrdesetodnevnim parastosom u čast upokojene igumanije, kao i rukoproizvođenjem njene naslednice monahinje Varvare (Božić) u čin igumanije.
Mitropolit sremski Vasilije, sa dubokim poštovanjem i svečanim dostojanstvom, rukoproizveo je monahinju Varvaru u visoki monaški čin, prenoseći joj odgovornost vođenja ovog svetišta. Nakon obreda mitropolit Vasilije je uputio poučne reči novoj igumaniji i celoj monaškoj zajednici, osnažujući ih u njihovom duhovnom putovanju i poslanju.
Igumanija Varvara, rođena 25. novembra 1982. u Bijeljini, donela je sa sobom bogato obrazovanje i duhovno iskustvo kada je 20. oktobra 2006. stupila u Manastir Beočin. Studirala je na Građevinskom fakultetu. Nakon godine dana iskušenja monaški put joj je osvetlio episkop sremski Vasilije, koji ju je i zamonašio. Sada je, u skladu sa Kanonom SPC, sestrinstvo glasanjem izabralo za novu igumaniju, uz blagoslov mitropolita.
Manastir Beočin, posvećen Vaznesenju Gospodnjem, smešten je na obodu Fruške gore u nosi u sebi bogatu istoriju i tradiciju. Prvi put se pominje u turskim dokumentima iz 1566-1567, kada je posedovao malu jednobrodnu crkvu, pod uticajem tradicionalne arhitekture. Iako je tokom Austro-Turskih ratova bio oštećen i napušten, manastir je obnovljen zahvaljujući upornosti i veri. Posebno se ističe zalaganje igumana Leontija iz 1623, koji je prikupljao priloge u Rusiji za obnovu manastira.
Veliki preokret došao je nakon Velike seobe Srba, kada su izbegli kaluđeri manastira Rače, uz blagoslov patrijarha Čarnojevića, obnovili manastir između 1697. i 1699. godine. Oni su 1708. sagradili privremenu drvenu crkvu, da bi konačna manastirska crkva, koja je i danas duhovno stecište monaštva i vernika, bila izgrađena između 1732. i 1734.
Sada, dok se Manastir Beočin priprema za novo poglavlje pod rukovođenjem igumanije Varvare (Božić), ovaj sveti prostor nastavlja da živi svoju bogatu istoriju i tradiciju. Sa novom igumanijom na čelu, manastir se okreće budućnosti sa nadom i verom, čuvajući sve ono što je u njemu sveto i nezaboravno.



Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Pravoslavni vernici slave Svetog Teodosija Velikog po starom kalendaru i Svetu Kseniju Rimljanku po novom. Katolici se sećaju Svetog Franje Saleškog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.