PATRIJARH PORFIRIJE NA JUBILEJU KBC „BEŽANIJSKA KOSA“: Molite se da u zdravom telu bude zdrav duh
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Posle bogosluženja na praznik Svetog Fotija i Anikita, patrijarh je mudro besedio o veri, pružajući snagu i utehu brojnim vernicima, osvetljavajući im put kroz životne izazove i iskušenja.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, crkva Svetog Simeona Mirotočivog na Novom Beogradu zasijala je duhovnom obnovom i nadom. Na praznik Svetog Fotija i Anikita, patrijarh srpski Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju koja je okupila verne u zajedničkoj molitvi.
U ovoj svetoj službi, patrijarhu su sasluživali episkop toplički Petar, arhimandrit Danilo, arhimandrit Nektarije, brojni sveštenici i đakoni, dok su vernici svojim prisustvom obogatili ovaj duhovni trenutak.
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije osvrnuo se na jevanđeljski odlomak koji opisuje čudesan događaj sa Genisaretskog jezera. U njemu se opisuje trenutak kada Gospod hoda po vodi, a apostol Petar, suočen sa strahom, počinje da tone, ali je spašen rukom Spasitelja. Ova scena, prema rečima Patrijarha, služi kao duboka pouka o značaju vere i poverenja u Boga.
- Vera je ono što nam je potrebno - rekao je Patrijarh Porfirije i nastavio:
- Kada imamo vere, onda ćemo znati šta treba da činimo. Onda ćemo srcem osećati kako treba da činimo i onda ćemo ishode onoga što mislimo, govorimo i činimo videti kao plod naše saradnje sa Bogom, kao dar Božji, kao izraz Njegovog promisla i kao nešto što je najspasonosnije za nas.
Patrijarh je podsetio prisutne na reči apostola Pavla:
- Svako će se delo kroz oganj ispitati.
Time je naglasio da život, iako ispunjen neizbežnim nedaćama i iskušenjima, nije romantičan, već ozbiljan dar od Boga, koji treba ceniti i razumeti u svojoj pravoj svetlosti.
- Nema romantike! Život je isuviše ozbiljan, jer je isuviše vredan dar koji smo dobili od Boga i tu nema kocke - zaključio je patrijarh.
Ova beseda, upućena sa duhovnom dubinom i mudrošću, pružila je prisutnima duhovnu hranu i ohrabrenje na putu vere, dok su vernici u tišini i poniznosti slušali reči svog pastira, tražeći u njima svetlost i snagu za svoje svakodnevne borbe.



Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U manastiru u kojem je Gojko Stojčević dobio monaško ime Pavle, na Krstovdan su se okupili vernici, umetnici i poštovaoci njegovog života i dela.
Arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i verni narod sabraće se u nemanjićkoj zadužbini na bdeniju, liturgiji i trpezi ljubavi
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.