UNAPRED SAZNAO KAKVA GA SMRT ČEKA: Srpska pravoslavna crkva sutra proslavlja Svetog sveštenomučenika Foku
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Posle liturgije, vladika Fotije je u svojoj besedi vernicima poručio je da je svakodnevna borba za duhovni život ključna, ističući značaj zajedništva, snagu vere i potrebu da se kroz molitvu i Liturgiju povežu s Hristom.
Na prazničnom jutru ispunjenom verom i radošću, Hram Svete velikomučenice Marine u Ljeskovcu, kod Bijeljine, bio je mesto okupljanja vernog naroda povodom hramovne slave i obeležavanja dvadeset godina od osvećenja ovog svetog mesta. Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije služio je svetu arhijerejsku Liturgiju, unoseći duhovnu snagu i blagoslov u srca svih prisutnih.
U porti hrama, koju su ispunili vernici, mitropolita je dočekao paroh Milijan Stankić, zajedno sa arhijerejskim namesnikom ugljevičko-janjskim Aleksandrom Tešićem, sveštenicima i đakonima, dok je svaka reč i svaka pesma svedočila o dubokom poštovanju prema tradiciji i veri.
U svojoj besedi, mitropolit Fotije je naglasio značaj ovog sabranja govoreći:
- To je blagoslov Božji. Iako možda to nije dug period, ipak, ovo je vreme posle rata i velikih stradanja našeg naroda... Sveti su u toj borbi odigrali najveće i presudne uloge. Zato je značajno što je narod ovog kraja želeo da ima svoj hram u kojem će se Bogu moliti, u kojem će se moliti Svetoj velikomučenici Marini i drugim našim svetiteljima za naše dobro.
Njegove reči podsećaju na nepokolebljiv duh naroda, koji kroz vekove nosi svoj krst, ne samo na fizičkoj, već i na duhovnoj Golgoti. Mitropolit je dalje istakao:
- Sveta liturgija zaista je predukus Carstva nebeskog na Zemlji... Dolazimo kao stari ljudi sa slabostima, ali u Crkvi se borimo za Hrista u sebi, za večni život, da postanemo nova tvar, novi čovek, obožen blagodaću Božjom.
Tokom svečanosti, mitropolit je dodelio Orden Svetog kralja Dragutina – prepodobnog Teoktista Radetu Maletiću iz Ljeskovca, u znak priznanja za njegovu revnost i ljubav prema Crkvi i srpskom narodu. Ovaj gest nije samo simbol počasti, već i podsticaj svima da se aktivno uključe u život svojih zajednica.
Nakon svete Liturgije, osveštani su slavski darovi, a kuma slave, Stanojka Đukić, prelomila je slavski kolač zajedno sa mitropolitom Fotijem. Ova slava, prožeta duhovnošću i zajedništvom, nastavila se uz trpezu ljubavi, gde su se prisutni okupili u radosti i bratstvu, deleći blagoslove koje donosi vera.
Obeležavanje slave u Hramu Svete velikomučenice Marine bio je dan za pamćenje, ali i poziv na jedinstvo, ljubav i duhovni rast. Sabrani narod, obasjan svetlom vere, krenuo je ka novim duhovnim visinama. Neka su svi blagosloveni na putu vere, kako je govorio blaženopočivši patrijarh Pavle, jer svako od nas nosi u sebi deo svetosti koju treba negovati i prenositi na buduće generacije.


Na Ilindan, mnogobrojni vernici okupili su se u Mirijevu kako bi prisustvovali arhijerejskoj liturgiji koju je služio vladika Nektarije. Svečanost je obogaćena litijskim ophodom i osvećenjem slavskih darova, podsećajući na bogatu istoriju i duhovno nasleđe ove svetinje.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.
Posle svečanog dočeka ikone Svetog sveštenomučenika Jovana Tuzlanskog uslediće Sveta Arhijerejska Liturgija, litija sa moštima svetih i trpeza ljubavi, a obezbeđen je i besplatan prevoz iz Bijeljine i Lopara.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kao dečaci ostali su bez oba roditelja, a sada se jedan od njih bori sa teškim oboljenjem jetre i čeka priliku za nastavak lečenja.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Sveštenik Andrej Tkačov objašnjava kako iskušenja počinju, zašto čovek na putu ka Bogu nailazi na prepreke i na koji način se protiv zla može boriti.