Posle liturgije, vladika Fotije je u svojoj besedi vernicima poručio je da je svakodnevna borba za duhovni život ključna, ističući značaj zajedništva, snagu vere i potrebu da se kroz molitvu i Liturgiju povežu s Hristom.
Na prazničnom jutru ispunjenom verom i radošću, Hram Svete velikomučenice Marine u Ljeskovcu, kod Bijeljine, bio je mesto okupljanja vernog naroda povodom hramovne slave i obeležavanja dvadeset godina od osvećenja ovog svetog mesta. Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije služio je svetu arhijerejsku Liturgiju, unoseći duhovnu snagu i blagoslov u srca svih prisutnih.
U porti hrama, koju su ispunili vernici, mitropolita je dočekao paroh Milijan Stankić, zajedno sa arhijerejskim namesnikom ugljevičko-janjskim Aleksandrom Tešićem, sveštenicima i đakonima, dok je svaka reč i svaka pesma svedočila o dubokom poštovanju prema tradiciji i veri.
U svojoj besedi, mitropolit Fotije je naglasio značaj ovog sabranja govoreći:
- To je blagoslov Božji. Iako možda to nije dug period, ipak, ovo je vreme posle rata i velikih stradanja našeg naroda... Sveti su u toj borbi odigrali najveće i presudne uloge. Zato je značajno što je narod ovog kraja želeo da ima svoj hram u kojem će se Bogu moliti, u kojem će se moliti Svetoj velikomučenici Marini i drugim našim svetiteljima za naše dobro.
Njegove reči podsećaju na nepokolebljiv duh naroda, koji kroz vekove nosi svoj krst, ne samo na fizičkoj, već i na duhovnoj Golgoti. Mitropolit je dalje istakao:
- Sveta liturgija zaista je predukus Carstva nebeskog na Zemlji... Dolazimo kao stari ljudi sa slabostima, ali u Crkvi se borimo za Hrista u sebi, za večni život, da postanemo nova tvar, novi čovek, obožen blagodaću Božjom.
Foto: SPC / Eparhija zvorničko-tuzlanska
Posle liturgije, osveđatini su slavski darovi
Tokom svečanosti, mitropolit je dodelio Orden Svetog kralja Dragutina – prepodobnog Teoktista Radetu Maletiću iz Ljeskovca, u znak priznanja za njegovu revnost i ljubav prema Crkvi i srpskom narodu. Ovaj gest nije samo simbol počasti, već i podsticaj svima da se aktivno uključe u život svojih zajednica.
Nakon svete Liturgije, osveštani su slavski darovi, a kuma slave, Stanojka Đukić, prelomila je slavski kolač zajedno sa mitropolitom Fotijem. Ova slava, prožeta duhovnošću i zajedništvom, nastavila se uz trpezu ljubavi, gde su se prisutni okupili u radosti i bratstvu, deleći blagoslove koje donosi vera.
Obeležavanje slave u Hramu Svete velikomučenice Marine bio je dan za pamćenje, ali i poziv na jedinstvo, ljubav i duhovni rast. Sabrani narod, obasjan svetlom vere, krenuo je ka novim duhovnim visinama. Neka su svi blagosloveni na putu vere, kako je govorio blaženopočivši patrijarh Pavle, jer svako od nas nosi u sebi deo svetosti koju treba negovati i prenositi na buduće generacije.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Posle svečanog dočeka ikone Svetog sveštenomučenika Jovana Tuzlanskog uslediće Sveta Arhijerejska Liturgija, litija sa moštima svetih i trpeza ljubavi, a obezbeđen je i besplatan prevoz iz Bijeljine i Lopara.
Liturgiju je služio Mitropolit Fotije, dok su hilandarski pojci, litija i molitve stvorili nezaboravnu duhovnu atmosferu, a vernici svih generacija proslavljali 143. krsnu slavu hrama Uspenja Presvete Bogorodice.
Na Ivanjdan, u Starom hramu u Zvorniku, mitropolit zvorničko-tuzlanski služio je liturgiju, osveštao slavski kolač, a vernima poručio da samo milosrđe, pokajanje i dela ljubavi vode ka Carstvu Božjem.
U subotu, 10. maja, verni narod Eparhije zvorničko-tuzlanske sabraće se oko svog arhijereja, mitropolita Fotija, kako bi prisustvovao osvećenju hrama koji sada sija nad obroncima između Kalesije I Zvornika.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.