Na praznik Svetog Jovana Zlatoustog, manastir Petkovica postao je mesto uzvišene duhovne radosti. Iskušenica Vinka primila je monaški postrig, a mitropolit Vasilije pozvao je sabrane na podvig i molitvenu revnost.
U toplom zagrljaju drevnog manastira Petkovica, na praznik Svetog Jovana Zlatoustog, vernici i monaštvo prisustvovali su uzvišenom duhovnom događaju – monašenju u čin male shime. Uoči dana kada se Crkva molitveno seća Svetog apostola Filipa i Svetog Grigorija Palame, u manastirskom hramu odjekivala je radosna molitva, koju je služio mitropolit sremski Vasilije.
Služeno je večernja sa petohlebnicom, a u toku bogosluženja obavljen je svečani čin monašenja. Iskušenica Vinka, primivši monaški postrig, dobila je novo ime – Pelagija, kao simbol svog novog, potpuno predanog života Hristu. Vladika Vasilije je u svojoj očinskoj besedi naglasio veličinu monaškog poziva kao puta spasenja i pozvao sabrano sestrinstvo na revnost u veri i ljubavi.
Monašenje je jedan od najsvetijih činova u životu Crkve, kojim se ličnost odriče svetovnog života i potpuno se predaje Bogu. Prema učenju Srpske pravoslavne crkve, postrig u monaštvo označava „duhovno venčanje“ sa Hristom. Kada se iskušenica zamonaši, ona dobija novo ime, kao znak svog duhovnog preporoda, i svečano obećava poslušnost, siromaštvo i celomudrenost, u skladu sa monaškim zavetima.
Manastir Petkovica, jedan od 16 fruškogorskih manastira, sagrađen je u 16. veku. Prema predanju, zadužbina je Jelene, udovice Stefana Štiljanovića, srpskog despota iz prve polovine 16. veka. Manastir je posvećen Svetoj Petki, što je očigledno i iz njegovog imena, i predstavlja jedan od važnih duhovnih i istorijskih centara u ovom delu Srbije.
Foto: SPC / Eparhija sremska
Vernici u hramu manastira Petkovica
Ova svetinja ponovo je postala mesto molitvene radosti, okupivši one koji tragaju za mirom i duhovnom utehom. Novopostrižena monahinja Pelagija, noseći novo ime i novu odgovornost, krenula je svojim putem u Hristu, a reči mitropolita Vasilija ostaju kao stalni podsetnik na veličanstvenost tog podviga.
Ovaj svečani događaj još jednom podseća na neprestanu obnovu života u Crkvi i snagu vere koja kroz vekove oblikuje duše onih koji svoje srce predaju Gospodu.
Prvo muk, a onda su svi poskakali, kao šta je sa tobom, jesi bolesna, trebaju li ti pare, kakve probleme imaš, je l te ostavio dečko... Najlakše je to primila majka, sa njom sa uvek bila bliska, odmah me je podržala, tata je bio besan kao ris, to je teško podneo, posle se pomirio, dolazio je čak u manastir da nam pomaže, priča Mati Ekaterina Komnenić o tome kako su njeni najbliži prihvatili odluku da se zamonaši.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
Posle učestalih žalbi veroučitelja i roditelja iz Loznice, Eparhija šabačka oglasila se saopštenjem pozivajući na sprečavanje svih oblika diskriminacije u srpskim školama, uključujući i onu kojoj su izloženi učenici koji žele da pohađaju versku nastavu.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.