Uoči dana kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća spaljivanja moštiju Svetog Save, profesori i učenici najstarije beogradske bogoslovije priredili su dirljivo veče ispunjeno filmom, molitvom i retkim fotografijama koje svedoče o neugasivoj veri kroz vekove.
U kripti veličanstvenog hrama Svetog Save na Vračaru, uoči dana kada se Srpska pravoslavna crkva sa dubokim poštovanjem i tugom molitveno seća bolnog događaja spaljivanja moštiju Svetog Save, održana je svečana Svetosavska akademija. Događaj su priredili profesori i učenici Bogoslovije Svetog Save, najstarije srednjoškolske ustanove u Beogradu, ostajući verni zavetu prosvetiteljstva i duhovne uzvišenosti koju je upravo Sveti Sava utemeljio.
Akademija je započela prikazivanjem dokumentarnog filma o Bogosloviji, u produkciji Informativne službe Srpske pravoslavne crkve, koji je snažno dočarao istorijski i duhovni put ove znamenite škole. Kroz snimke, reči i tonove, publika je vođena kroz decenije istrajnog služenja Bogu i narodu – kroz vreme iskušenja i obnove, kroz lica đaka i učitelja čiji su životi utkali nit neprekidnog duhovnog pregnuća.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Profesori i učenici Bogoslovije Svetog Save pripremili su svečanu Svetosavsku akademiju
Posebnu vrednost imale su retke, arhivske fotografije prikazane u ovom filmu — svedočanstva prošlih vremena, slike koje govore bez reči, prizori đaka u mantijama, liturgijskih činova i blagoslovenih trenutaka iz bogoslovskog života, koje čuvaju ne samo istorijsku nego i duboko duhovnu vrednost. Gledajući ih, činilo se kao da se i sam Sveti Sava osmehuje sa neba, bodreći pokolenja koja ga slede putem istine, ljubavi i vere.
Bogoslovija Svetog Save osnovana je 1836. godine i od tada neprekidno obrazuje mlade bogoslove, pripremajući ih za sveštenički poziv i svestrano crkveno služenje. Tokom svoje gotovo dvovekovne istorije, dala je mnoge ugledne jerarhe, teologe, profesore, pesnike i bogoljube, ostajući verna idealima svoga nebeskog zaštitnika.
U trenutku kada sećanje na spaljivanje svetiteljevih moštiju budi tugu, ali i ponos, Svetosavska akademija pokazala je da plamen vere Svetog Save, iako su mu mošti bile spaljene, i danas gori u srcima njegovih duhovnih naslednika — svetlom koje ne sagoreva, nego greje i osvetljava put.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
Srpska pravoslavna crkva kroz molitvu i sećanje obeležava jedno od najpotresnijih poglavlja naše istorije — trenutak kada su turski osvajači mislili da će ognjem ugasiti veru, a zapravo su probudili večnu nadu naroda u vaskrsenje slobode i duhovnog identiteta.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Pravoslavna crkva širom sveta proslavlja svetle mučenike iz Kine, koji su pred paganskim idolima izabrali večni život. Njihova žrtva, i posle 124 godine, gori kao neugasivi plamen vere i ljubavi prema Hristu.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve primio je polaznike Visokih studija bezbednosti i odbrane i poručio da se stabilnost države ne može graditi bez unutrašnje snage, vere i odgovornosti za bližnje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Arhijerejskom liturgijom koju je služio poglavar SPC i prizivom Svetog Duha, obeležen je početak novog školske sezone, uz uručenje priznanja značajnim dobrotvorima i svečani prijem za roditelje novih učenika u obnovljenim prostorijama najstarije teološke škole.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, poglavar Srpske pravoslavne crkve primio je polaznike Visokih studija bezbednosti i odbrane i poručio da se stabilnost države ne može graditi bez unutrašnje snage, vere i odgovornosti za bližnje.
U hramu Svetog Nikolaja Čudotvorca u Rijeci služena je sveta Liturgija kakva se retko viđa — uz prisustvo trojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve i dirljivu besedu o pozivu Hristovom, sabor u ovom delu Hrvatske ostavio je dubok duhovni trag i poruku zajedništva.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Raniji učenjaci nisu imali mogućnost da objasne ovaj ajet sa fiziološkog aspekta, ali današnja nauka ga potvrđuje, što dodatno osnažuje istinitost poslanstva Muhameda.