Uz prisustvo mnogobrojnih vernika i episkopa iz više pomesnih crkava, osveštana je bistu Diane Budisavljević, žene koja je deci vraćala život.
Jasenovac nosi težinu koju ni reči ne mogu u potpunosti izraziti. Svaka stena, svaki humak i svaki vetar čuvaju šapat života koji je nasilno ugašen – decu, majke, očeve, nevine duše. Ipak, među tim senkama patnje tinja svetlost: molitva koja ne prestaje, vernost veri i čvrst zavet da se pamćenje ovih žrtava nikada neće izbrisati. Ovo mesto je bol, ali i hrišćanska nada – podsetnik da ni zlo ni smrt ne mogu uništiti dušu koja se drži u veri.
Foto: SPC
Arhijereji, sveštenstvo i verni narod u porti manastira Jasenovac
U manastiru Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu danas je svetom liturgijom započeta centralna proslava Svetih novomučenika jasenovačkih – u molitvenom sećanju i tihom dostojanstvu koje svedoči o večnom trijumfu života nad smrću.
Veliko sabranje episkopa i vernih
Episkop pakrački i slavonski Jovan, kao dobar domaćin, dočekao je brojne arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i verni narod. Na saboru u Jasenovcu prisustvovali su mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, episkop budimljansko-nikšićki Metodije, dimitrijatski i almiroski Ignatije, anfidonski Nektarije iz Atinske Arhiepiskopije, episkop mihalovsko-košički Georgije iz Pravoslavne crkve Čeških zemalja i Slovačke, episkop švajcarski Andrej, episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički Irinej, kao i episkop lipljanski Dositej. Sabranju su se pridružili i ugledni arhimandriti i igumani – hilandarski Metodije, sopoćanski Teoktist i svetoarhangelski Mihailo.
Foto: SPC
Vladika pakračko-slavonski Jovan
Prisutni vernici, sabrani iz svih krajeva, svojim tihim prisustvom i molitvenim odgovorima svedočili su da se sećanje na jasenovačke žrtve ne gasi, već da postaje zajednički plamen vere i nade.
Reči utehe i zajedničkog stradanja
Besedeći posle pročitanog jevanđelja, mitropolit Ignatije iz Grčke podsetio je na duhovno bratstvo naroda koji su zajedno prolazili kroz iskušenja istorije:
– Grčki narod duboko saoseća sa vašom tugom i potresenošću, jer i mi dobro znamo cenu žrtve, progona, okupacije i izgnanstva. Oba naša naroda izdržala su iste bure istorije. Suočili smo se sa varvarstvom nacizma i fašizma, oplakivali smo svoju decu, ali svoje duše nismo predali. To predstavlja neraskidivu vezu, kao i naša zajednička pravoslavna vera – poručio je on, izazvavši duboku tišinu i suze kod prisutnih.
Foto: SPC
Molitva kod Kamenog cveta
Nakon liturgije, osveštan je slavski kolač kod humke i spomenika „Kameni cvet“ u Memorijalnom području Jasenovac, podignutom u čast stradalnika. Nad otvorenim nebom i u tišini ravnice, molitva se stopila sa sećanjem na one koji su svojom krvlju i mučeništvom posvedočili Hrista.
Poseban trenutak sabranja bio je čin osveštanja biste Diane Budisavljević, rođene Austrijanke koja je u vihoru rata pokazala ljudskost i spasila više od petnaest hiljada dece iz logora smrti. Bistu je osveštao episkop Andrej, podsećajući da i među strancima ima onih koji su izabrali da postanu svedoci dobra i ljubavi.
Diana Budisavljević - žena koja je deci vraćala život
Foto: SPC
Bistu Dijane Budisavljević osveštao je vladika Andrej
Rođena Austrijanka Diana Budisavljević hrabro je kročila kroz najmračnije dane rata, noseći sa sobom samo odlučnost i saosećanje. Spasila je više od petnaest hiljada dece iz ustaških logora smrti, pružajući im ono što je tada bilo najdragocenije – šansu za život. Njena dela nisu samo statistika ili sećanje, već živa poruka da ljudskost može prevazići strah i zlo. Bista u Jasenovcu, osveštana tokom sabranja, podseća na ljubav koja spašava i koja inspiriše.
Sabranje u Jasenovcu nije samo sećanje na prošlost, već i živ zavet sadašnjosti i budućnosti. U molitvi za pokoj duša nevinih stradalnika, u prizivanju njihovog zastupništva pred Gospodom i u zajedničkoj veri naroda i Crkve, Jasenovac ostaje rana, ali i putokaz – da se zlo nikada ne zaboravi, a da se dobro uvek umnožava.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u manastiru Rakovica, poglavar SPC pozvao vernike da iz primera Bogorodice i Hrista nauče smirenje i ljubav, ali i da pokažu odgovornost prema majkama, sestrama i kćerima.
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
Manastir Vodoča kod Strumice domaćin je trodnevne naučne konferencije koja okuplja episkope, monahe i eminentne bogoslove, a fokus je na ulozi monaštva kroz vekove, duhovnom nasleđu i njegovoj snazi da bude lek za savremenog čoveka.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U manastiru Jasenovac više episkopa Srpske pravoslavne crkve služilo je Liturgiju, rukopoložen je novi đakon, a pojanje Vizantijskog hora iz Ljubljane i prisustvo mladih iz Zagreba uveličali su ovaj dan.
U Hramu Svetih novomučenika jasenovačkih episkop pakračko-slavonski služio je svetu arhijerejsku liturgiju, tokom koje je krštena novoprosvećena sluškinja Božja.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.