Na mestu gde su mučenički postradali nedužni, služena je liturgija u znak sećanja na novomučenike i kao molitva za mir, oproštaj i utehu celom narodu
Svetom liturgijom koju je služio episkop pakrački i slavonski Jovan, u manastiru Rođenja Svetog Jovana Preteče u Jasenovcu proslavljena je hramovna slava. U molitvenom sabranju učestvovali su monaštvo, sveštenstvo i verni narod, donoseći Bogu zahvalnost i molitve na ovom svetom mestu, podignutom u znak sećanja na mučenički podvig srpskog naroda.
Manastir Rođenja Svetog Jovana Preteče u Jasenovcu nalazi se u neposrednoj blizini nekadašnjeg ustaškog logora, najvećeg stratišta srpskog naroda u Drugom svetskom ratu. Podignut je kao zavetna svetinja i mesto utehe, molitve i pamćenja, da bi se očuvalo sećanje na jasenovačke novomučenike, među kojima je i veliki broj žena, dece i staraca koji su postradali samo zato što su bili pravoslavni Srbi.
Vladika Jovan je u svojoj besedi istakao da „ovo mesto, natopljeno krvlju nevinih, svedoči o sili Hristovoj, koja se u nemoći pokazuje savršena, jer su jasenovački mučenici pobedili zlo verom, nadom i ljubavlju prema Bogu“. On je naglasio da je svaka Liturgija u Jasenovcu „slavlje života nad smrću, jer se Hristova pobeda projavljuje kroz one koji su Mu ostali verni do kraja“.
Hram podignut iz pepela stradanja
Današnji manastirski hram sagrađen je 1970. godine, na temeljima stare crkve srušene tokom rata. Posvećen je Rođenju Svetog Jovana Preteče, a u njemu se čuva deo moštiju svetih novomučenika jasenovačkih. Ova svetinja pripada Eparhiji pakračko-slavonskoj Srpske pravoslavne crkve, a danas je mesto hodočašća vernika iz svih krajeva srpskih zemalja i dijaspore.
Wikimedia/Bastasic
Hram Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u manastiru jasenovac
U manastiru se svake godine, početkom septembra, obeležava dan sećanja na jasenovačke mučenike, ustanovljen kao praznik u kalendaru Srpske pravoslavne crkve pod nazivom „Sveti novomučenici jasenovački“. Tada se sabira veliki broj vernika, a Liturgija i pomen služe se za duše svih postradalih.
Čuvar pamćenja i molitveni stub
Manastir Rođenja Svetog Jovana Preteče u Jasenovcu danas je, uz Spomen-područje Jasenovac, glavno mesto duhovnog pamćenja i utehe srpskog naroda, ali i mesto tihe molitve za mir među narodima i za prestanak mržnje. Monahinje i bratstvo manastira svakodnevno uznose molitve za žrtve i za spasenje sveta.
Ova svetinja nas podseća na reči Gospoda: „Blago progonjenima zbog pravde, jer je njihovo Carstvo nebesko“ (Mt 5,10). Stradanje jasenovačkih mučenika ostaje trajni zavet srpskog naroda – zavet ljubavi, praštanja i vere da je život jači od smrti.
U nekim krajevima veruje se da devojka koja danas posadi žito u saksiji, može po njegovim klicama na Petrovdan "pročitati" da li će se udati. Ako su klice savijene kao prstenovi - udaja je izvesna.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče vladika Atanasije otkriva zašto je posvećenost i vera najvažniji put ka spasenju i kako nam primer svetitelja pokazuje kako da živimo u Božijoj svetlosti svakog dana.
Više od dve sedmice tužilaštvo u Bijelom Polju bezuspešno traži inspektora koji bi priveo i saslušao mitropolita budimljansko-nikšićkog zbog besede o Titu i četnicima – vernici u strahu, javnost u šoku.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U manastiru Jasenovac više episkopa Srpske pravoslavne crkve služilo je Liturgiju, rukopoložen je novi đakon, a pojanje Vizantijskog hora iz Ljubljane i prisustvo mladih iz Zagreba uveličali su ovaj dan.
U Hramu Svetih novomučenika jasenovačkih episkop pakračko-slavonski služio je svetu arhijerejsku liturgiju, tokom koje je krštena novoprosvećena sluškinja Božja.
Na Ivanjdan, u Starom hramu u Zvorniku, mitropolit zvorničko-tuzlanski služio je liturgiju, osveštao slavski kolač, a vernima poručio da samo milosrđe, pokajanje i dela ljubavi vode ka Carstvu Božjem.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.