BADNJI DAN: Evo kako se pravilno badnjak unosi u kuću
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Na Badnji dan, kada se pred hramovima okupljaju porodice, komšije i parohijani da zajedno nalože badnjak, policijska najava da će snimati sva ta verska okupljanja širom Crne Gore otvorila je pitanje koje prevazilazi dnevnu politiku. Reč je o dilemi koja se tiče same granice između bezbednosti i verske slobode.
Uprava policije Crne Gore saopštila je da će 6. januara 2026. godine njihovi službenici „vršiti snimanja okupljanja u svim gradovima u Crnoj Gori gde će se nalagati badnjaci na otvorenom“, uz objašnjenje da je reč o redovnim bezbednosnim merama, prenose crnogorski mediji. Formalno gledano, država ima pravo i obavezu da brine o javnom redu, naročito kada se na jednom mestu okuplja veći broj ljudi.
Ipak, Badnje veče u pravoslavnoj tradiciji nije politički skup, već praznik sa jasnim i dubokim duhovnim značenjem. Nalaganje badnjaka simbol je mira, zajedništva i pripreme za praznik Rođenja Hristovog. Upravo zato deo javnosti ovu praksu snimanja ne doživljava kao neutralnu bezbednosnu proceduru, već kao poruku pojačane kontrole nad vernicima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Sumnje dodatno podgreva utisak da se, pod okriljem „bezbednosnih procena“, tradicionalni narodni sabori posmatraju kao potencijalni rizik, dok se istovremeno okupljanja marginalnih i brojčano zanemarljivih grupa koriste kao obrazloženje za pojačano prisustvo policije i tehničko nadgledanje. Otuda se nameće pitanje gde je granica između legitimne brige za bezbednost i zadiranja u slobodu verskog okupljanja.
Savremeni bezbednosni sistemi nude čitav niz diskretnih mehanizama za očuvanje javnog reda, bez vidljivog snimanja obreda koji imaju duboko ukorenjeno mesto u identitetu većinskog naroda. Kada se vernici koji mirno i dostojanstveno obeležavaju Badnje veče iz godine u godinu dočekuju kamerama i zvaničnim saopštenjima, prirodno je što deo javnosti u tome prepoznaje znak nepoverenja.
Badnje veče bi, po svom suštinskom smislu, trebalo da ostane prostor tišine, sabranosti i zajedničke radosti. Senka policijskih kamera nad tim trenutkom zato ne otvara samo bezbednosno, već i dublje društveno pitanje: da li sistem u verskoj tradiciji vidi partnera koji okuplja i smiruje, ili problem koji treba stalno nadzirati. Od odgovora na to pitanje zavisi i poverenje između države Crne Gore i njenih građana.
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Tradicionalna akcija Verskog dobrotvornog starateljstva i "Radosti na dar" od 4. do 6. januara omogućava svakome da pokaže milosrđe i veru kroz konkretna dela.
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Manastir Svetog Stefana u Slancima već 12. godinu zaredom organizuje akciju deljenja osveštanih badnjaka, uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za porodice u nevolji, od 4. do 6. januara, na brojnim lokacijama u Beogradu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Praznično sabranje u drevnoj nemanjićkoj svetinji obeleženo rukopoloženjem novog sveštenika i besedom vladike mileševskog o veri i preobražaju čoveka
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Crkva uči da telesni odnosi imaju svoje puno dostojanstvo jedino u Svetoj tajni braka.
Tajna ovog jela krije se u jednostavnim sastojcima i načinu pripreme koji je sačuvan u knjizi "Ko posti, dušu gosti".
U Svetom pismu i učenju Svetih otaca mnogo puta se upozorava na opasnost licemerja, dvoličnosti i laskanja.