BADNJI DAN: Evo kako se pravilno badnjak unosi u kuću
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Na Badnji dan, kada se pred hramovima okupljaju porodice, komšije i parohijani da zajedno nalože badnjak, policijska najava da će snimati sva ta verska okupljanja širom Crne Gore otvorila je pitanje koje prevazilazi dnevnu politiku. Reč je o dilemi koja se tiče same granice između bezbednosti i verske slobode.
Uprava policije Crne Gore saopštila je da će 6. januara 2026. godine njihovi službenici „vršiti snimanja okupljanja u svim gradovima u Crnoj Gori gde će se nalagati badnjaci na otvorenom“, uz objašnjenje da je reč o redovnim bezbednosnim merama, prenose crnogorski mediji. Formalno gledano, država ima pravo i obavezu da brine o javnom redu, naročito kada se na jednom mestu okuplja veći broj ljudi.
Ipak, Badnje veče u pravoslavnoj tradiciji nije politički skup, već praznik sa jasnim i dubokim duhovnim značenjem. Nalaganje badnjaka simbol je mira, zajedništva i pripreme za praznik Rođenja Hristovog. Upravo zato deo javnosti ovu praksu snimanja ne doživljava kao neutralnu bezbednosnu proceduru, već kao poruku pojačane kontrole nad vernicima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Sumnje dodatno podgreva utisak da se, pod okriljem „bezbednosnih procena“, tradicionalni narodni sabori posmatraju kao potencijalni rizik, dok se istovremeno okupljanja marginalnih i brojčano zanemarljivih grupa koriste kao obrazloženje za pojačano prisustvo policije i tehničko nadgledanje. Otuda se nameće pitanje gde je granica između legitimne brige za bezbednost i zadiranja u slobodu verskog okupljanja.
Savremeni bezbednosni sistemi nude čitav niz diskretnih mehanizama za očuvanje javnog reda, bez vidljivog snimanja obreda koji imaju duboko ukorenjeno mesto u identitetu većinskog naroda. Kada se vernici koji mirno i dostojanstveno obeležavaju Badnje veče iz godine u godinu dočekuju kamerama i zvaničnim saopštenjima, prirodno je što deo javnosti u tome prepoznaje znak nepoverenja.
Badnje veče bi, po svom suštinskom smislu, trebalo da ostane prostor tišine, sabranosti i zajedničke radosti. Senka policijskih kamera nad tim trenutkom zato ne otvara samo bezbednosno, već i dublje društveno pitanje: da li sistem u verskoj tradiciji vidi partnera koji okuplja i smiruje, ili problem koji treba stalno nadzirati. Od odgovora na to pitanje zavisi i poverenje između države Crne Gore i njenih građana.
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Tradicionalna akcija Verskog dobrotvornog starateljstva i "Radosti na dar" od 4. do 6. januara omogućava svakome da pokaže milosrđe i veru kroz konkretna dela.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Manastir Svetog Stefana u Slancima već 12. godinu zaredom organizuje akciju deljenja osveštanih badnjaka, uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za porodice u nevolji, od 4. do 6. januara, na brojnim lokacijama u Beogradu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.