BADNJI DAN: Evo kako se pravilno badnjak unosi u kuću
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Na Badnji dan, kada se pred hramovima okupljaju porodice, komšije i parohijani da zajedno nalože badnjak, policijska najava da će snimati sva ta verska okupljanja širom Crne Gore otvorila je pitanje koje prevazilazi dnevnu politiku. Reč je o dilemi koja se tiče same granice između bezbednosti i verske slobode.
Uprava policije Crne Gore saopštila je da će 6. januara 2026. godine njihovi službenici „vršiti snimanja okupljanja u svim gradovima u Crnoj Gori gde će se nalagati badnjaci na otvorenom“, uz objašnjenje da je reč o redovnim bezbednosnim merama, prenose crnogorski mediji. Formalno gledano, država ima pravo i obavezu da brine o javnom redu, naročito kada se na jednom mestu okuplja veći broj ljudi.
Ipak, Badnje veče u pravoslavnoj tradiciji nije politički skup, već praznik sa jasnim i dubokim duhovnim značenjem. Nalaganje badnjaka simbol je mira, zajedništva i pripreme za praznik Rođenja Hristovog. Upravo zato deo javnosti ovu praksu snimanja ne doživljava kao neutralnu bezbednosnu proceduru, već kao poruku pojačane kontrole nad vernicima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Sumnje dodatno podgreva utisak da se, pod okriljem „bezbednosnih procena“, tradicionalni narodni sabori posmatraju kao potencijalni rizik, dok se istovremeno okupljanja marginalnih i brojčano zanemarljivih grupa koriste kao obrazloženje za pojačano prisustvo policije i tehničko nadgledanje. Otuda se nameće pitanje gde je granica između legitimne brige za bezbednost i zadiranja u slobodu verskog okupljanja.
Savremeni bezbednosni sistemi nude čitav niz diskretnih mehanizama za očuvanje javnog reda, bez vidljivog snimanja obreda koji imaju duboko ukorenjeno mesto u identitetu većinskog naroda. Kada se vernici koji mirno i dostojanstveno obeležavaju Badnje veče iz godine u godinu dočekuju kamerama i zvaničnim saopštenjima, prirodno je što deo javnosti u tome prepoznaje znak nepoverenja.
Badnje veče bi, po svom suštinskom smislu, trebalo da ostane prostor tišine, sabranosti i zajedničke radosti. Senka policijskih kamera nad tim trenutkom zato ne otvara samo bezbednosno, već i dublje društveno pitanje: da li sistem u verskoj tradiciji vidi partnera koji okuplja i smiruje, ili problem koji treba stalno nadzirati. Od odgovora na to pitanje zavisi i poverenje između države Crne Gore i njenih građana.
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Tradicionalna akcija Verskog dobrotvornog starateljstva i "Radosti na dar" od 4. do 6. januara omogućava svakome da pokaže milosrđe i veru kroz konkretna dela.
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Manastir Svetog Stefana u Slancima već 12. godinu zaredom organizuje akciju deljenja osveštanih badnjaka, uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za porodice u nevolji, od 4. do 6. januara, na brojnim lokacijama u Beogradu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o praštanju, mržnji, narodu i Božiću pretvorile su svečanu akademiju u Banjaluci u trenutak ozbiljnog preispitivanja i retko viđene sabranosti.
Posle liturgije u Hramu Svetog Save, vaterpolo reprezentacija Srbije primila je blagoslov uz arhipastirske reči o trudu, disciplini i zajedništvu.
Od manastira Gračanice do hrama u Kosovskoj Mitrovici, praznična sabranja pokazala su da su zajedništvo i vera jači od podela i pritisaka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Presveta Bogorodica sa svetim Jovanom Bogoslovom gledala je kako su ga ubijali i sve vreme se molila Bogu za Stefana.
Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.