Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Dok zima još steže gradove i sela, na Badnji dan, 6. januara po starom kalendaru (24. decembra po novom), pravoslavni domovi u srpskim zemljama oživljavaju posebnim ritualom koji najavljuje Božić. Dan uoči praznika, poznat kao Badnji dan, nije samo dan pripreme hrane i kolača - to je dan kada se donosi badnjak, simbol Hristovog rođenja i svetlosti koja će sutradan ispuniti domove.
Polazak po badnjak i tradicija u šumi
Na portali pravoslavno.rs navodi se da se još u zoru, dok magla skriva obrise šuma, domaćini sa sinovima ili unucima kreću u potragu za badnjakom. U nekim krajevima pucanjem iz pušaka i prangija najavljuje se početak ovog obreda. Biraju se mladi hrastovi ili cerovi, a u nekim krajevima i jelke ili borovi. Drvo treba da bude dovoljno pravo i čvrsto da domaćin može da ga prenese na ramenu.
Pre nego što sekira preseče drvo, domaćin se tri puta prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i praznik koji dolazi, i tek tada počinje seča. Badnjak se seče sa tri snažna udarca; ako sekira ne preseče drvo u potpunosti, preostali deo se lomi rukom. Taj lomljeni vrh, zvan brada, obavezno ostaje na badnjaku.
Iver od badnjaka pažljivo se stavlja među karlice, veruje se, da bi kajmak sutradan bio bogat i debeo. Kada se badnjak donese kući, uspravlja se pored ulaznih vrata, gde će stajati do večeri, spreman da unese svetlost i toplinu u dom.
Dok muškarci donose badnjak, žene pripremaju trpezu - mese božićne kolače, torte i uređuju sto za sutrašnji praznik. U večernjim satima badnjak se preseca, stavlja sa slamom i pečenicom u kuću i na taj način započinje porodično slavlje.
Badnjak simbolički podseća na drvo koje su pastiri doneli, a pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Hristos rodio. Njegova vatra i toplina najavljuju svetlost i život koji dolazi kroz Hristovo rođenje, dok istovremeno podseća na drvo Krsta Hristovog - znak spasenja i večne nade.
Tropar Badnjeg dana
Shutterstock
Molitvenik
U ovom danu, crkve i domovi odjekuju troparom četvrtog glasa:
"Napisano je davno da će djeva Marija sa starcem Josifom, koji je od semena Davidova, doneti u Vitlejem u utrobi besemeno začetog Hrista. Nastade vreme rođenja, ali ne beše nijednog mesta za to: No kao krasna palata, pećina se carici pokazuje. Gospod Hristos se rađa, da vaskrsne pali lik ljudski."
Badnji dan je trenutak kada porodice ponovo oživljavaju tradiciju, kada se kroz običaje i simboliku badnjaka osvećuje dom i priprema za Božić - praznik koji spaja veru, porodicu i radost zajedništva.
Od povratka sa liturgije i lomljenja česnice do molitve, zajedništva i jela pripremljenih s merom - priča o prazničnoj trpezi koja ne počiva na obilju, već na smislu, zahvalnosti i porodičnoj slozi.
U Konaku kneginje Ljubice 5. januara mališane i roditelje očekuje susret sa običajima, muzikom i radošću praznika, kroz program koji spaja tradiciju, igru i zajedništvo.
Tradicionalna akcija Verskog dobrotvornog starateljstva i "Radosti na dar" od 4. do 6. januara omogućava svakome da pokaže milosrđe i veru kroz konkretna dela.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.
Pouka svetogorskog monaha razbija uverenje da su sveta mesta ključ duhovne promene i jasno pokazuje zašto se i pad i uzdizanje dešavaju tamo gde već jesmo — u svakodnevnim odlukama i načinu života.
Crkveno-državna delegacija u audijenciji kod poglavara Katoličke crkve: razgovori o nasleđu svetih Ćirila i Metodija, Majci Terezi i jačanju odnosa sa Svetom stolicom.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simona Zilota po starom i Svetog Mihaila Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Deziderija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posedovanje moštiju Svetog Nikole bio je negovan san ne samo stanovnika Barija, već i njihovih večitih rivala na moru - Mlečana, Đenovljana i stanovnika Amalfija
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.