Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Dok zima još steže gradove i sela, na Badnji dan, 6. januara po starom kalendaru (24. decembra po novom), pravoslavni domovi u srpskim zemljama oživljavaju posebnim ritualom koji najavljuje Božić. Dan uoči praznika, poznat kao Badnji dan, nije samo dan pripreme hrane i kolača - to je dan kada se donosi badnjak, simbol Hristovog rođenja i svetlosti koja će sutradan ispuniti domove.
Polazak po badnjak i tradicija u šumi
Na portali pravoslavno.rs navodi se da se još u zoru, dok magla skriva obrise šuma, domaćini sa sinovima ili unucima kreću u potragu za badnjakom. U nekim krajevima pucanjem iz pušaka i prangija najavljuje se početak ovog obreda. Biraju se mladi hrastovi ili cerovi, a u nekim krajevima i jelke ili borovi. Drvo treba da bude dovoljno pravo i čvrsto da domaćin može da ga prenese na ramenu.
Pre nego što sekira preseče drvo, domaćin se tri puta prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i praznik koji dolazi, i tek tada počinje seča. Badnjak se seče sa tri snažna udarca; ako sekira ne preseče drvo u potpunosti, preostali deo se lomi rukom. Taj lomljeni vrh, zvan brada, obavezno ostaje na badnjaku.
Iver od badnjaka pažljivo se stavlja među karlice, veruje se, da bi kajmak sutradan bio bogat i debeo. Kada se badnjak donese kući, uspravlja se pored ulaznih vrata, gde će stajati do večeri, spreman da unese svetlost i toplinu u dom.
Dok muškarci donose badnjak, žene pripremaju trpezu - mese božićne kolače, torte i uređuju sto za sutrašnji praznik. U večernjim satima badnjak se preseca, stavlja sa slamom i pečenicom u kuću i na taj način započinje porodično slavlje.
Badnjak simbolički podseća na drvo koje su pastiri doneli, a pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Hristos rodio. Njegova vatra i toplina najavljuju svetlost i život koji dolazi kroz Hristovo rođenje, dok istovremeno podseća na drvo Krsta Hristovog - znak spasenja i večne nade.
Tropar Badnjeg dana
Shutterstock
Molitvenik
U ovom danu, crkve i domovi odjekuju troparom četvrtog glasa:
"Napisano je davno da će djeva Marija sa starcem Josifom, koji je od semena Davidova, doneti u Vitlejem u utrobi besemeno začetog Hrista. Nastade vreme rođenja, ali ne beše nijednog mesta za to: No kao krasna palata, pećina se carici pokazuje. Gospod Hristos se rađa, da vaskrsne pali lik ljudski."
Badnji dan je trenutak kada porodice ponovo oživljavaju tradiciju, kada se kroz običaje i simboliku badnjaka osvećuje dom i priprema za Božić - praznik koji spaja veru, porodicu i radost zajedništva.
Od povratka sa liturgije i lomljenja česnice do molitve, zajedništva i jela pripremljenih s merom - priča o prazničnoj trpezi koja ne počiva na obilju, već na smislu, zahvalnosti i porodičnoj slozi.
U Konaku kneginje Ljubice 5. januara mališane i roditelje očekuje susret sa običajima, muzikom i radošću praznika, kroz program koji spaja tradiciju, igru i zajedništvo.
Tradicionalna akcija Verskog dobrotvornog starateljstva i "Radosti na dar" od 4. do 6. januara omogućava svakome da pokaže milosrđe i veru kroz konkretna dela.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Manastir Svetog Stefana u Slancima već 12. godinu zaredom organizuje akciju deljenja osveštanih badnjaka, uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za porodice u nevolji, od 4. do 6. januara, na brojnim lokacijama u Beogradu.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.