BADNJI DAN: Evo kako se pravilno badnjak unosi u kuću
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
U hramu na Tašmajdanu služeno svečano večernje sa petohlebnicom, pročitano Jevanđelje o Rođenju Hristovom i podeljeni badnjaci vernom narodu.
Na Badnje veče, u hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka u Beogradu, služeno je svečano večernje sa petohlebnicom. Večernje je služio arhimandrit Vasilije Kostić, duhovnik ovoga hrama, uz sasluženje sveštenika i đakona.
U sabranoj tišini, dok su se u molitvama smenjivali zahvalnost i iščekivanje praznika Rođenja Hristovog, verni su uzdizali svoje molitve, a arhimandrit Vasilije pročitao je začalo iz Jevanđelja posvećeno Rođenju Hristovom, podsetivši sabrane da Badnje veče predstavlja prag između dugog posta i božićne radosti.

Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu nije samo jedna od najvećih pravoslavnih bogomolja u Beogradu, već i jedno od njegovih najprepoznatljivijih duhovnih obeležja. Podignuta u srpsko-vizantijskom stilu, po uzoru na manastir Gračanicu, ona već decenijama zauzima posebno mesto u životu prestonice. U njoj se čuvaju mošti cara Dušana, a hram je svedok brojnih istorijskih događaja, molitvenih sabranja i velikih prazničnih liturgija. Za mnoge Beograđane, crkva Svetog Marka nije samo mesto na koje se dolazi o velikim praznicima, već tiha tačka oslonca, prostor u kome se krštavaju deca, sklapaju brakovi, ispraćaju najmiliji i u koji se dolazi kada je potrebna uteha, savet ili jednostavno – tišina pred Bogom.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Po završetku večernjeg, usledilo je osvećenje badnjaka. Nakon molitve i blagoslova, badnjaci su podeljeni vernom narodu, koji ih je poneo svojim domovima kao vidljivi znak ulaska u praznik Rođenja Hristovog i podsetnik da se ono što započne u hramu nastavlja u porodičnom životu i svakodnevici.
Običaji na ovaj dan kriju više od drva i vatre – od jutarnje seče badnjaka u šumi do večernje trpeze koja unosi čudesnu toplinu i veru u domove.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Duhovnu radost proslavljajući praznik rođenja Isusa Hrista, sa hilandarskim bratstvom podelili su mnogobrojni poklonici iz Srbije i drugih zemalja.
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri.
U porti najveće svetinje Srbije tradicionalno je zapaljen badnjak, dok su osvećenje i crkvene pesme ispunile duše vernika, pripremajući ih za proslavu Rođenja Hristovog.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.
U Hramu Svete Trojice u Bransviku, nedaleko od Melburna, srpski pravoslavni vernici dočekali su poglavara Srpske pravoslavne crkve.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Čak 49 vojnika, videvši Kalistratovu postojanost, prihvatilo je hrišćansku veru.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.