Narodna predanja kroz vekove nose priču o tome kako je begov sin zbog prekora lokalnih Srba oboleo, a potom snagom pravoslavne molitve ozdravio, zbog čega je njegov otac rešio da pomogne izgradnju manastira posvećenog Uspenju Presvete Bogorodice.
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, smešten u idiličnom selu Sukovo pokraj Pirota, predstavlja izvor vere i narodnih predanja, ali i spoj istorije i narodne mudrosti. Gradnja manastira započeta je davne 1857. godini, a o tome svedoči natpis iznad prozora na zapadnoj fasadi. Manastirska crkva zidana sivim tesanim kamenom koji je “isprepletan” sa toplim krečom. Pokrivena je ćeramidom i krasi je kube kružne osnove, na čijem vrhu ponosno stoji krst, simbol vere i nade.
youtube/printscreen/RAS televizija
Gradnja Manastira Sukovo započeta je 1857. godine
Međutim, zanimljiva narodna predanja obavijaju početak izgradnje ovog svetog mesta. Priča o Turčinu Sali-begu, njegovom sinu Eminu, i siromašnom Velji iz Velikog Sela, prenose nam dah prošlih vremena, veru u čuda i moć molitve. Predanje kaže da je Bogorodica u snu javila Velji da na mestu zvanom Crkvište. Koje se nalazilo na imanju Sali-bega otkopa manastir. Kada je Velja zajedno sa meštanima Sukova započeo otkopavanje, pod nadzorom krupačkog jereja Jovana Madića, nađoše kandilo i ikonu, što je jasno ukazivalo na postojanje ostataka pređašnjih temelja hrama Božijeg na tom mestu. Begov sin Emin pokušao je da ih zaustavi. No, tada se dogodi čudo - telo mu oslabi, a um izgubi. Eminovi roditelji u očaju pozvali su sveštenika Jovana u pomoć. U trenutku kada je otac Jovan očitao molitvu Bogorodici pred prisutnim meštanima, čudo se desilo. Eminu je odmah bilo lakše, a teška bolest je popustila pod snagom molitve. Sali-beg se poklonio pred svetim mestom i poljubio ruku Velji, a njegov sin je ustao i potpuno ozdravio. To je bio trenutak kada se sudbine svih prisutnih zauvek promenile.
youtube/printscreen/RAS televizija
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice u selu Sukovo nadomak Pirota
Nakon ovog čuda, Sali-beg je prepoznao snagu vere i obećao je da će pomoći u izgradnji manastira. Carski ferman stigao je u ruke sveštenika Jovana, a on se zajedno sa Veljom preselio u Sukovo. Ubrzo je vladika Antim zamonašio Velju u Staroj crkvi u Pirotu, dajući mu ime Venijamin. Svi su se ujedinili, skupljajući priloge i završavajući gradnju manastirske crkve. Tako se počela graditi ne samo crkva od kamena, već i most između ljudi i vere.
Godine prolaze, ali čuda ostaju zapisana u kamenu, u svakom deliću ovog svetog mesta. Kroz vekove, crkva je bila svedok istorijskih previranja i ličnih sudbina, a predmeti pronađeni oko kubeta prilikom rekonstrukcije 1974. godine samo su dodatno oplemenili njenu priču. Ovi predmeti sada krase zbirku Muzeja Ponišavlja u Pirotu, a Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, pod zaštitom je države od 1968. godine.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.