NIKAD OVAKO NE CELIVAJTE IKONU! Patrijarh Pavle o onome što mnogi vernici rade, a nije ni prikladno ni kulturno!
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Narodna predanja kroz vekove nose priču o tome kako je begov sin zbog prekora lokalnih Srba oboleo, a potom snagom pravoslavne molitve ozdravio, zbog čega je njegov otac rešio da pomogne izgradnju manastira posvećenog Uspenju Presvete Bogorodice.
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, smešten u idiličnom selu Sukovo pokraj Pirota, predstavlja izvor vere i narodnih predanja, ali i spoj istorije i narodne mudrosti. Gradnja manastira započeta je davne 1857. godini, a o tome svedoči natpis iznad prozora na zapadnoj fasadi. Manastirska crkva zidana sivim tesanim kamenom koji je “isprepletan” sa toplim krečom. Pokrivena je ćeramidom i krasi je kube kružne osnove, na čijem vrhu ponosno stoji krst, simbol vere i nade.
Međutim, zanimljiva narodna predanja obavijaju početak izgradnje ovog svetog mesta. Priča o Turčinu Sali-begu, njegovom sinu Eminu, i siromašnom Velji iz Velikog Sela, prenose nam dah prošlih vremena, veru u čuda i moć molitve. Predanje kaže da je Bogorodica u snu javila Velji da na mestu zvanom Crkvište. Koje se nalazilo na imanju Sali-bega otkopa manastir. Kada je Velja zajedno sa meštanima Sukova započeo otkopavanje, pod nadzorom krupačkog jereja Jovana Madića, nađoše kandilo i ikonu, što je jasno ukazivalo na postojanje ostataka pređašnjih temelja hrama Božijeg na tom mestu. Begov sin Emin pokušao je da ih zaustavi. No, tada se dogodi čudo - telo mu oslabi, a um izgubi. Eminovi roditelji u očaju pozvali su sveštenika Jovana u pomoć. U trenutku kada je otac Jovan očitao molitvu Bogorodici pred prisutnim meštanima, čudo se desilo. Eminu je odmah bilo lakše, a teška bolest je popustila pod snagom molitve. Sali-beg se poklonio pred svetim mestom i poljubio ruku Velji, a njegov sin je ustao i potpuno ozdravio. To je bio trenutak kada se sudbine svih prisutnih zauvek promenile.
Nakon ovog čuda, Sali-beg je prepoznao snagu vere i obećao je da će pomoći u izgradnji manastira. Carski ferman stigao je u ruke sveštenika Jovana, a on se zajedno sa Veljom preselio u Sukovo. Ubrzo je vladika Antim zamonašio Velju u Staroj crkvi u Pirotu, dajući mu ime Venijamin. Svi su se ujedinili, skupljajući priloge i završavajući gradnju manastirske crkve. Tako se počela graditi ne samo crkva od kamena, već i most između ljudi i vere.

Godine prolaze, ali čuda ostaju zapisana u kamenu, u svakom deliću ovog svetog mesta. Kroz vekove, crkva je bila svedok istorijskih previranja i ličnih sudbina, a predmeti pronađeni oko kubeta prilikom rekonstrukcije 1974. godine samo su dodatno oplemenili njenu priču. Ovi predmeti sada krase zbirku Muzeja Ponišavlja u Pirotu, a Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, pod zaštitom je države od 1968. godine.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Hram Svetog Vasilija (Vasilija Blaženog) nalazi se na Crvenom trgu i simbol je Moskve.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Nema skupih namirnica ni komplikovanih koraka, a višnje mu daju posebnu sočnost i miris.