Narodna predanja kroz vekove nose priču o tome kako je begov sin zbog prekora lokalnih Srba oboleo, a potom snagom pravoslavne molitve ozdravio, zbog čega je njegov otac rešio da pomogne izgradnju manastira posvećenog Uspenju Presvete Bogorodice.
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, smešten u idiličnom selu Sukovo pokraj Pirota, predstavlja izvor vere i narodnih predanja, ali i spoj istorije i narodne mudrosti. Gradnja manastira započeta je davne 1857. godini, a o tome svedoči natpis iznad prozora na zapadnoj fasadi. Manastirska crkva zidana sivim tesanim kamenom koji je “isprepletan” sa toplim krečom. Pokrivena je ćeramidom i krasi je kube kružne osnove, na čijem vrhu ponosno stoji krst, simbol vere i nade.
youtube/printscreen/RAS televizija
Gradnja Manastira Sukovo započeta je 1857. godine
Međutim, zanimljiva narodna predanja obavijaju početak izgradnje ovog svetog mesta. Priča o Turčinu Sali-begu, njegovom sinu Eminu, i siromašnom Velji iz Velikog Sela, prenose nam dah prošlih vremena, veru u čuda i moć molitve. Predanje kaže da je Bogorodica u snu javila Velji da na mestu zvanom Crkvište. Koje se nalazilo na imanju Sali-bega otkopa manastir. Kada je Velja zajedno sa meštanima Sukova započeo otkopavanje, pod nadzorom krupačkog jereja Jovana Madića, nađoše kandilo i ikonu, što je jasno ukazivalo na postojanje ostataka pređašnjih temelja hrama Božijeg na tom mestu. Begov sin Emin pokušao je da ih zaustavi. No, tada se dogodi čudo - telo mu oslabi, a um izgubi. Eminovi roditelji u očaju pozvali su sveštenika Jovana u pomoć. U trenutku kada je otac Jovan očitao molitvu Bogorodici pred prisutnim meštanima, čudo se desilo. Eminu je odmah bilo lakše, a teška bolest je popustila pod snagom molitve. Sali-beg se poklonio pred svetim mestom i poljubio ruku Velji, a njegov sin je ustao i potpuno ozdravio. To je bio trenutak kada se sudbine svih prisutnih zauvek promenile.
youtube/printscreen/RAS televizija
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice u selu Sukovo nadomak Pirota
Nakon ovog čuda, Sali-beg je prepoznao snagu vere i obećao je da će pomoći u izgradnji manastira. Carski ferman stigao je u ruke sveštenika Jovana, a on se zajedno sa Veljom preselio u Sukovo. Ubrzo je vladika Antim zamonašio Velju u Staroj crkvi u Pirotu, dajući mu ime Venijamin. Svi su se ujedinili, skupljajući priloge i završavajući gradnju manastirske crkve. Tako se počela graditi ne samo crkva od kamena, već i most između ljudi i vere.
Godine prolaze, ali čuda ostaju zapisana u kamenu, u svakom deliću ovog svetog mesta. Kroz vekove, crkva je bila svedok istorijskih previranja i ličnih sudbina, a predmeti pronađeni oko kubeta prilikom rekonstrukcije 1974. godine samo su dodatno oplemenili njenu priču. Ovi predmeti sada krase zbirku Muzeja Ponišavlja u Pirotu, a Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, pod zaštitom je države od 1968. godine.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog prepodobnog Nikitu Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog Timoteja. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Josipa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
U unutrašnjosti monumentalnog hrasta lužnjaka nalazi se mali hram posvećen Svetoj Trojici, koji lokalni vernici čuvaju kao najveću svetinju, dok se oko njega i danas prepliću predanja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.