Svojim entuzijazmom, trudom i sredstvima stanovnici ovog sela u opštini Bar uspeli su iz ruševina i korova da podignu Crkvu Svetog Jevastija, ali su se suočili sa pravnim izazovima zbog nepoštovanja Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
Uz snagu dobre volje, meštani sela Tomići u Crnoj Gori su svojom zajedničkom inicijativom uspešno obnovili Crkvu Svetog Jevstatija iz 15. veka, poznatiju kao Istaća. Ovaj istorijski objekat, koji je kao kulturno dobro zaštićen još od 1950. godine, doživeo je svojevrsno buđenje iz ruševina zahvaljujući entuzijazmu i trudu lokalnog stanovništva.
Sva fugovanja, saniranje oštećenja i popločanje crkve izvedeni su zanatski veoma korektno, uz maksimalno očuvanje nasleđenih vrednosti. Ova restauracija je predstavljala iskorak u očuvanju kulturno-istorijskog, ambijentalno arhitektonskog značaja i osobenosti ovog dragocenog kulturnog nasleđa.
Međutim, iako je obnova bila izvedena sa velikom pažnjom prema detaljima, meštani Tomića nisu bili svesni da svaka intervencija na crkvi podleže Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. To ih je dovelo u sukob sa inspektorkom za kulturna dobra Draganom Bošković Drobnjak koja je morala Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru da podnese krivičnu prijavu protiv NN lica zbog radova koji su izvedeni bez saglasnosti nadležne državne institucije.
- Zbog takvog stanja, nepouzdane datacije i malo poznatog istorijata objekta, kao mjere zaštite i unapređenja stanja planirana su arheološka i konzervatorska istraživanja crkve i njene okoline i na kraju njena restauracija, konzervacija i prezentacija – navodi se u izvještaju Uprave, koji je prenela “Pobjeda” na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Shutterstock
Oko crkve nekada je bilo groblje
Iako su meštani Tomića prekršili zakon, stručni tim Uprave za zaštitu kulturnih dobara je priznao da je posao obavljen stručno i sa velikom pažnjom prema detaljima. Ova situacija naglašava važnost saradnje između građana i institucija, kao i potrebu za fleksibilnijim pristupom i podrškom inicijativama koje dolaze iz lokalnih zajednica.
Ovaj primer iz Tomića pruža nadu da je moguće obnoviti i sačuvati kulturna dobra kada postoji volja, zajedništvo i ljubav prema tradiciji. On takođe ističe potrebu za efikasnijom komunikacijom između lokalnih zajednica i nadležnih institucija radi očuvanja kulturne baštine koja predstavlja dragocen deo identiteta jednog naroda.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.