Svojim entuzijazmom, trudom i sredstvima stanovnici ovog sela u opštini Bar uspeli su iz ruševina i korova da podignu Crkvu Svetog Jevastija, ali su se suočili sa pravnim izazovima zbog nepoštovanja Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
Uz snagu dobre volje, meštani sela Tomići u Crnoj Gori su svojom zajedničkom inicijativom uspešno obnovili Crkvu Svetog Jevstatija iz 15. veka, poznatiju kao Istaća. Ovaj istorijski objekat, koji je kao kulturno dobro zaštićen još od 1950. godine, doživeo je svojevrsno buđenje iz ruševina zahvaljujući entuzijazmu i trudu lokalnog stanovništva.
Sva fugovanja, saniranje oštećenja i popločanje crkve izvedeni su zanatski veoma korektno, uz maksimalno očuvanje nasleđenih vrednosti. Ova restauracija je predstavljala iskorak u očuvanju kulturno-istorijskog, ambijentalno arhitektonskog značaja i osobenosti ovog dragocenog kulturnog nasleđa.
Međutim, iako je obnova bila izvedena sa velikom pažnjom prema detaljima, meštani Tomića nisu bili svesni da svaka intervencija na crkvi podleže Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. To ih je dovelo u sukob sa inspektorkom za kulturna dobra Draganom Bošković Drobnjak koja je morala Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru da podnese krivičnu prijavu protiv NN lica zbog radova koji su izvedeni bez saglasnosti nadležne državne institucije.
- Zbog takvog stanja, nepouzdane datacije i malo poznatog istorijata objekta, kao mjere zaštite i unapređenja stanja planirana su arheološka i konzervatorska istraživanja crkve i njene okoline i na kraju njena restauracija, konzervacija i prezentacija – navodi se u izvještaju Uprave, koji je prenela “Pobjeda” na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Shutterstock
Oko crkve nekada je bilo groblje
Iako su meštani Tomića prekršili zakon, stručni tim Uprave za zaštitu kulturnih dobara je priznao da je posao obavljen stručno i sa velikom pažnjom prema detaljima. Ova situacija naglašava važnost saradnje između građana i institucija, kao i potrebu za fleksibilnijim pristupom i podrškom inicijativama koje dolaze iz lokalnih zajednica.
Ovaj primer iz Tomića pruža nadu da je moguće obnoviti i sačuvati kulturna dobra kada postoji volja, zajedništvo i ljubav prema tradiciji. On takođe ističe potrebu za efikasnijom komunikacijom između lokalnih zajednica i nadležnih institucija radi očuvanja kulturne baštine koja predstavlja dragocen deo identiteta jednog naroda.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.