Svojim entuzijazmom, trudom i sredstvima stanovnici ovog sela u opštini Bar uspeli su iz ruševina i korova da podignu Crkvu Svetog Jevastija, ali su se suočili sa pravnim izazovima zbog nepoštovanja Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
Uz snagu dobre volje, meštani sela Tomići u Crnoj Gori su svojom zajedničkom inicijativom uspešno obnovili Crkvu Svetog Jevstatija iz 15. veka, poznatiju kao Istaća. Ovaj istorijski objekat, koji je kao kulturno dobro zaštićen još od 1950. godine, doživeo je svojevrsno buđenje iz ruševina zahvaljujući entuzijazmu i trudu lokalnog stanovništva.
Sva fugovanja, saniranje oštećenja i popločanje crkve izvedeni su zanatski veoma korektno, uz maksimalno očuvanje nasleđenih vrednosti. Ova restauracija je predstavljala iskorak u očuvanju kulturno-istorijskog, ambijentalno arhitektonskog značaja i osobenosti ovog dragocenog kulturnog nasleđa.
Međutim, iako je obnova bila izvedena sa velikom pažnjom prema detaljima, meštani Tomića nisu bili svesni da svaka intervencija na crkvi podleže Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. To ih je dovelo u sukob sa inspektorkom za kulturna dobra Draganom Bošković Drobnjak koja je morala Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru da podnese krivičnu prijavu protiv NN lica zbog radova koji su izvedeni bez saglasnosti nadležne državne institucije.
- Zbog takvog stanja, nepouzdane datacije i malo poznatog istorijata objekta, kao mjere zaštite i unapređenja stanja planirana su arheološka i konzervatorska istraživanja crkve i njene okoline i na kraju njena restauracija, konzervacija i prezentacija – navodi se u izvještaju Uprave, koji je prenela “Pobjeda” na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Shutterstock
Oko crkve nekada je bilo groblje
Iako su meštani Tomića prekršili zakon, stručni tim Uprave za zaštitu kulturnih dobara je priznao da je posao obavljen stručno i sa velikom pažnjom prema detaljima. Ova situacija naglašava važnost saradnje između građana i institucija, kao i potrebu za fleksibilnijim pristupom i podrškom inicijativama koje dolaze iz lokalnih zajednica.
Ovaj primer iz Tomića pruža nadu da je moguće obnoviti i sačuvati kulturna dobra kada postoji volja, zajedništvo i ljubav prema tradiciji. On takođe ističe potrebu za efikasnijom komunikacijom između lokalnih zajednica i nadležnih institucija radi očuvanja kulturne baštine koja predstavlja dragocen deo identiteta jednog naroda.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.