Svojim entuzijazmom, trudom i sredstvima stanovnici ovog sela u opštini Bar uspeli su iz ruševina i korova da podignu Crkvu Svetog Jevastija, ali su se suočili sa pravnim izazovima zbog nepoštovanja Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
Uz snagu dobre volje, meštani sela Tomići u Crnoj Gori su svojom zajedničkom inicijativom uspešno obnovili Crkvu Svetog Jevstatija iz 15. veka, poznatiju kao Istaća. Ovaj istorijski objekat, koji je kao kulturno dobro zaštićen još od 1950. godine, doživeo je svojevrsno buđenje iz ruševina zahvaljujući entuzijazmu i trudu lokalnog stanovništva.
Sva fugovanja, saniranje oštećenja i popločanje crkve izvedeni su zanatski veoma korektno, uz maksimalno očuvanje nasleđenih vrednosti. Ova restauracija je predstavljala iskorak u očuvanju kulturno-istorijskog, ambijentalno arhitektonskog značaja i osobenosti ovog dragocenog kulturnog nasleđa.
Međutim, iako je obnova bila izvedena sa velikom pažnjom prema detaljima, meštani Tomića nisu bili svesni da svaka intervencija na crkvi podleže Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. To ih je dovelo u sukob sa inspektorkom za kulturna dobra Draganom Bošković Drobnjak koja je morala Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru da podnese krivičnu prijavu protiv NN lica zbog radova koji su izvedeni bez saglasnosti nadležne državne institucije.
- Zbog takvog stanja, nepouzdane datacije i malo poznatog istorijata objekta, kao mjere zaštite i unapređenja stanja planirana su arheološka i konzervatorska istraživanja crkve i njene okoline i na kraju njena restauracija, konzervacija i prezentacija – navodi se u izvještaju Uprave, koji je prenela “Pobjeda” na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Shutterstock
Oko crkve nekada je bilo groblje
Iako su meštani Tomića prekršili zakon, stručni tim Uprave za zaštitu kulturnih dobara je priznao da je posao obavljen stručno i sa velikom pažnjom prema detaljima. Ova situacija naglašava važnost saradnje između građana i institucija, kao i potrebu za fleksibilnijim pristupom i podrškom inicijativama koje dolaze iz lokalnih zajednica.
Ovaj primer iz Tomića pruža nadu da je moguće obnoviti i sačuvati kulturna dobra kada postoji volja, zajedništvo i ljubav prema tradiciji. On takođe ističe potrebu za efikasnijom komunikacijom između lokalnih zajednica i nadležnih institucija radi očuvanja kulturne baštine koja predstavlja dragocen deo identiteta jednog naroda.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.