Na praznik Svetih carskih mučenika Romanovih, vladika Ruske pravoslavne crkve Aristarh služio je svetu liturgiju povodom ktitorske slave Hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, uz sasluženje vladika Joanikija i Metodija. Posle liturgije usledile su nadahnute besede, razmena darova i trpeza ljubavi.
Mnogobrojni verni narod Nikšića i okolnih mesta sabrao se u svom sabornom hramu na praznik Svetih carskih mučenika Romanovih, ktitorske slave ove svetinje. Uz mnogobrojne vernike, na svetoj liturgiji koju je služio mitropolit kemerovski i prokopijevski Aristarh iz Ruske pravoslavne crkve, prisustvovali su i visoki crkveni i državni zvaničnici. Gostu iz Rusije sasluživali su mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, episkop budimljansko-nikšićki Metodije i više sveštenoslužitelja. Svečanom tonu ovog sabranja doprinelo je i anđeosko pojanje hora Prepodobne majke Angeline.
Među prisutnima na ovom veličanstvenom duhovnom sabranju bili su ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov, ambasador Republike Srbije Nebojša Rodić, predsednik Opštine Nikšić Marko Kovačević i predsednik Crkvene opštine Sreten Milatović. Tokom liturgije, mitropolit Aristarh je rukopoložio ipođakona Dušana Perića u čin đakona, čime je ovaj događaj dodatno obogaćen.
Episkop Metodije je, obraćajući se vernicima nakon čitanja Jevanđelja, istakao značaj cara Nikolaja za slovensku pravoslavnu braću:
- Car Nikolaj, koji je bio u prijateljskim odnosima sa kajzerom Vilhelmom, u Prvom svetskom ratu se opredelio da pomogne slovenskoj pravoslavnoj braći, napadnutim kraljevinama Srbiji i Crnoj Gori od Austrougarske monarhije i time je direktno ugrozio sebe, svoj narod i carstvo, ali je znao šta je izabrao. Izabrao je ono zbog čega se proslavio u sve vekove, izabrao je ono što je Bogu ugodno i što je Hrist tražio od njega da život svoj položi za svoju braću.
Eparhija-budimljansko-nikšićka
Arhijereji dve bratske crkve: mitropolit Joanikije, mitropolit Aristarh i mitropolit Metodije
Mitropolit Joanikije je takođe uputio arhipastirsku pouku, podsećajući na žrtvu cara Nikolaja i njegove porodice:
- Potpuno nevin, on je bio prinuđen da se povuče sa carskog prestola, toliko su zapadne zemlje i službe vršljale po Rusiji da su usmerile krivice za sve teškoće prema ruskom caru i tražile su mnogi od njega da se povuče i da time pomogne Rusiji. I on se povukao, ali zloba nije stala tu, nego je tek dobila zamah i samo su boljševici, bezbožnici tog vremena u Rusiji, vrebali momenat da dođu glave Svetom caru Nikolaju i ne samo njemu, nego i celoj njegovoj porodici.
Eparhija-budimljansko-nikšićka
Hor Prepodobne majke Angeline
Gost iz Rusije, mitropolit Aristarh je sa posebnom emocijom pozdravio prisutne i preneo blagoslov patrijarha moskovskog i sve Rusije Kirila:
- Proslavljajući ugodnike Božje, i Srpska pravoslavna crkva i Ruska pravoslavna crkva se podsećaju vremena kada je sa ovim stradanjem počeo put stradanja i ispovedništva obe Crkve. Blagodarim vladici Metodiju i mitropolitu Joanikiju što u ovom hramu danas možemo zajedno da služimo i da se setimo podviga cara Nikolaja koji se tiče ne samo naše istorije već i Srpske pravoslavne crkve. On je zaista mnogo uradio za naše narode, učvršćujući svojim podvigom naše jedinstvo, evo, više od sto godina.
Eparhija-budimljansko-nikšićka
Ikona Svetih carskih mučenika Romanovih u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću
Na kraju, episkop Metodije je uručio mitropolitu Aristarhu na dar arhijerejsku patericu, a povodom ktitorske slave osveštani su slavski prinosi i služen pomen carskoj porodici Romanov, kao i drugim ktitorima, sveštenoslužiteljima i dobrotvorima Sabornog hrama u Nikšiću.
Ovaj veliki duhovni događaj ostavio je snažan utisak na sve sabrane, potvrđujući vezu između srpskog i ruskog naroda, ujedinjenih kroz zajedničku molitvu i poštovanje prema svetim mučenicima.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Višednevno obeležavanje gradske slave Podgorice završeno je tradicionalnom litijom koju su predvodili mitropolit Joanikije i episkop Pajsije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i predstavnika javnog života.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima