ČITANJE JEVANĐELJA ZA 18. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za nedelju četvrte sedmice po Vaskrsu
Odgovori Isus i reče joj: "Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu."
Bežeći iz Rima, ovaj ugodnik Božji utočište je pronašao u Korintu, gde je upoznao apostola Pavla i postao njegov satrudnik, šireći i sam slavu i veru Isusovu među ljudima.
Sveti Akila, jedan od sedamdesetorice apostola, rodom Jevrejin, živeo je u Italiji sa svojom ženom Priskilom. U vreme kada je car Klaudije naredio proterivanje svih Jevreja iz Rima i Italije, Akila se preselio u Korint. Tu je upoznao apostola Pavla, koji je boravio u njihovom domu godinu i po dana. Tokom tog vremena, Akila i Priskila prihvatili su Hristovu veru i krstili se, započevši tako svoje duhovno putovanje.
Vođeni gorljivom revnošću za Hristovu veru, Akila i Priskila otpratili su apostola Pavla do Efesa, gde su nastavili da mu pomažu u njegovom apostolskom delovanju. Njihova odanost i posvećenost veri bila je toliko velika da je apostol Pavle, pišući Prvu poslanicu Korinćanima iz Efesa, sa ljubavlju i poštovanjem pomenuo Akilu i Priskilu.
Nakon smrti cara Klaudija, Jevrejima je bilo dozvoljeno da se vrate u Italiju, pa su se Akila i Priskila ponovo nastanili u Rimu. Apostol Pavle, pišući Poslanicu Rimljanima iz Korinta, nije zaboravio svoje verne prijatelje i saradnike, pozdravivši ih rečima punim zahvalnosti za njihovu nesebičnu pomoć i žrtvu.
Kao episkop, Akila je neumorno radio na širenju Hristove vere. Krštavao je mnoge, prosvetljavao ih verom, rušio idole, gradio hramove, postavljao sveštenike i širio slavu Sina Božjeg među ljudima. Njegova posvećenost nije ostala nezapažena, a na kraju svog ovozemaljskog života Akila je postradao od ruku ozlobljenih neznabožaca, preselivši se u carstvo Hristovo.
Na ovaj sveti dan, vernici se okupljaju u crkvama, pale sveće i upućuju molitve Svetom apostolu Akili, sećajući se njegove nepokolebljive vere i velikih dela. Njegov život i žrtva ostaju večiti uzor hrišćanskog života i vernosti, podsećajući sve nas na važnost istinskog predanja Bogu i Hristovom putu.
Sveti Dionisije Areopagit je hrišćanski svetitelj koji se smatra jednim od sedamdeset apostola.
Ovaj svetitelj je svojim podvigom i žrtvom, postao svetionik pobožnosti i ljubavi prema Hristu u vremenu kada je progon hrišćana bio na svom vrhuncu. Iako stradalnik, svedoči nam o neugasivoj veri koja prkosi neznaboštvu i smrti.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Kada je odbila da se uda, toliko je naljutila svoga oca da je hteo da je muči, ali čudesnim načinom ona ga je prevela u hrišćanstvo.
Nju je majka lično predala mučiteljima.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Eparhija budimljansko-nikšićka uzdignuta na status Mitropolije budimljansko-nikšićke i tu odluku je donio Sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom majskom zasedanju.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.