Bežeći iz Rima, ovaj ugodnik Božji utočište je pronašao u Korintu, gde je upoznao apostola Pavla i postao njegov satrudnik, šireći i sam slavu i veru Isusovu među ljudima.
Sveti Akila, jedan od sedamdesetorice apostola, rodom Jevrejin, živeo je u Italiji sa svojom ženom Priskilom. U vreme kada je car Klaudije naredio proterivanje svih Jevreja iz Rima i Italije, Akila se preselio u Korint. Tu je upoznao apostola Pavla, koji je boravio u njihovom domu godinu i po dana. Tokom tog vremena, Akila i Priskila prihvatili su Hristovu veru i krstili se, započevši tako svoje duhovno putovanje.
Vođeni gorljivom revnošću za Hristovu veru, Akila i Priskila otpratili su apostola Pavla do Efesa, gde su nastavili da mu pomažu u njegovom apostolskom delovanju. Njihova odanost i posvećenost veri bila je toliko velika da je apostol Pavle, pišući Prvu poslanicu Korinćanima iz Efesa, sa ljubavlju i poštovanjem pomenuo Akilu i Priskilu.
Printsceen/YouTube
Ikona Svetog apostola Akile
Nakon smrti cara Klaudija, Jevrejima je bilo dozvoljeno da se vrate u Italiju, pa su se Akila i Priskila ponovo nastanili u Rimu. Apostol Pavle, pišući Poslanicu Rimljanima iz Korinta, nije zaboravio svoje verne prijatelje i saradnike, pozdravivši ih rečima punim zahvalnosti za njihovu nesebičnu pomoć i žrtvu.
Kao episkop, Akila je neumorno radio na širenju Hristove vere. Krštavao je mnoge, prosvetljavao ih verom, rušio idole, gradio hramove, postavljao sveštenike i širio slavu Sina Božjeg među ljudima. Njegova posvećenost nije ostala nezapažena, a na kraju svog ovozemaljskog života Akila je postradao od ruku ozlobljenih neznabožaca, preselivši se u carstvo Hristovo.
Na ovaj sveti dan, vernici se okupljaju u crkvama, pale sveće i upućuju molitve Svetom apostolu Akili, sećajući se njegove nepokolebljive vere i velikih dela. Njegov život i žrtva ostaju večiti uzor hrišćanskog života i vernosti, podsećajući sve nas na važnost istinskog predanja Bogu i Hristovom putu.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Ovaj svetitelj je svojim podvigom i žrtvom, postao svetionik pobožnosti i ljubavi prema Hristu u vremenu kada je progon hrišćana bio na svom vrhuncu. Iako stradalnik, svedoči nam o neugasivoj veri koja prkosi neznaboštvu i smrti.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.