Ovaj svetitelj je svojim podvigom i žrtvom, postao svetionik pobožnosti i ljubavi prema Hristu u vremenu kada je progon hrišćana bio na svom vrhuncu. Iako stradalnik, svedoči nam o neugasivoj veri koja prkosi neznaboštvu i smrti.
Sveti Lavrentije živeo je u teškom periodu kada su rimski episkopi, jedan za drugim, polagali svoje živote za veru. Papa Sikst, prethodnik svetog Lavrentija, postao je episkop u Rimu, svestan da je njegova dužnost nositi krst do mučeničke smrti.
Ubrzo nakon što je preuzeo dužnost, car Dekije, rešen da istrebi hrišćanstvo, naredi hapšenje i pogubljenje pape Siksta i dvojice njegovih đakona, Feliksima i Agapita. Sveti Lavrentije, kao verni đakon i čuvar crkvenih svetinja, učinio je sve što je mogao da sačuva crkveno blago, prenoseći ga u dom pobožne udovice Kiriakije.
Sveti Lavrentije, uprkos teškim mukama koje je pretrpeo, nije odustao od svoje vere. Naprotiv, njegova vera je sijala još svetlije u tamnici gde je činio čuda isceljujući slepe i donoseći utehu i nadu zarobljenima.
Printscreen/Youtube/Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Ikona Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija
U toj tamnici, svojim blagim dodirom, povratio je vid slepom sužnju Lukiliju, koji se krstio videvši silu Hristovu. Čak je i tamničar Ipolit, svedok Lavrentijevih čuda, poverovao u Hrista i primio mučeničku smrt.
Lavrentijevo mučeništvo kulminiralo je kada je, nakon strašnih muka, bio stavljen na gvozdenu lesu iznad ognja. U trenucima najveće patnje, Sveti Lavrentije nije klonuo duhom, nego se zahvaljivao Bogu i ismevao cara zbog njegovog slepog neznaboštva. Njegove reči, izgovorene na ognju, odjekuju kroz vekove: „Ovaj deo je pečen, okrenite me i jedite, jer je spreman,“ čime je svedočio o svojoj nepokolebljivoj veri i hrabrosti pred smrću.
Nakon što je 258. godine predao svoju dušu Bogu, njegovo telo preuze Ipolit i časno ga sahrani u domu Kiriakije, a potom u pećini gde počiva do današnjeg dana. Njegov svetli primer mučeništva i vere ostaje urezan u srcima svih vernika, podsećajući nas na snagu ljubavi prema Hristu, koja prevazilazi svaki bol i smrt.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Ova neraspadnuta krv i meso i danas se mogu videti u crkvi Svetog Franje u Lančanu. Tokom 1970-ih i 1980-ih godina, deo ovih relikvija proučavali su naučnici i, između ostalog, utvrdili da krv pripada krvnoj grupi AB.
Arheolozi su pronašli mrežu tunela ukrašenih brojnim krstovima i simbolima Hrista, starim više od 1500 godina, što dodatno potkrepljuje tvrdnje da je reč o značajnom hrišćanskom mestu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Kada je car Maksencije prinosio žrtve idolima i naređivao i drugima da to čine, sveta Ekaterina izađe smelo pred cara i izobliči njegovu idolopokloničku zabludu.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.