Ovaj svetitelj je svojim podvigom i žrtvom, postao svetionik pobožnosti i ljubavi prema Hristu u vremenu kada je progon hrišćana bio na svom vrhuncu. Iako stradalnik, svedoči nam o neugasivoj veri koja prkosi neznaboštvu i smrti.
Sveti Lavrentije živeo je u teškom periodu kada su rimski episkopi, jedan za drugim, polagali svoje živote za veru. Papa Sikst, prethodnik svetog Lavrentija, postao je episkop u Rimu, svestan da je njegova dužnost nositi krst do mučeničke smrti.
Ubrzo nakon što je preuzeo dužnost, car Dekije, rešen da istrebi hrišćanstvo, naredi hapšenje i pogubljenje pape Siksta i dvojice njegovih đakona, Feliksima i Agapita. Sveti Lavrentije, kao verni đakon i čuvar crkvenih svetinja, učinio je sve što je mogao da sačuva crkveno blago, prenoseći ga u dom pobožne udovice Kiriakije.
Sveti Lavrentije, uprkos teškim mukama koje je pretrpeo, nije odustao od svoje vere. Naprotiv, njegova vera je sijala još svetlije u tamnici gde je činio čuda isceljujući slepe i donoseći utehu i nadu zarobljenima.
Printscreen/Youtube/Slobodna Srpska Pravoslavna Crkva
Ikona Svetog mučenika i arhiđakona Lavrentija
U toj tamnici, svojim blagim dodirom, povratio je vid slepom sužnju Lukiliju, koji se krstio videvši silu Hristovu. Čak je i tamničar Ipolit, svedok Lavrentijevih čuda, poverovao u Hrista i primio mučeničku smrt.
Lavrentijevo mučeništvo kulminiralo je kada je, nakon strašnih muka, bio stavljen na gvozdenu lesu iznad ognja. U trenucima najveće patnje, Sveti Lavrentije nije klonuo duhom, nego se zahvaljivao Bogu i ismevao cara zbog njegovog slepog neznaboštva. Njegove reči, izgovorene na ognju, odjekuju kroz vekove: „Ovaj deo je pečen, okrenite me i jedite, jer je spreman,“ čime je svedočio o svojoj nepokolebljivoj veri i hrabrosti pred smrću.
Nakon što je 258. godine predao svoju dušu Bogu, njegovo telo preuze Ipolit i časno ga sahrani u domu Kiriakije, a potom u pećini gde počiva do današnjeg dana. Njegov svetli primer mučeništva i vere ostaje urezan u srcima svih vernika, podsećajući nas na snagu ljubavi prema Hristu, koja prevazilazi svaki bol i smrt.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Ova neraspadnuta krv i meso i danas se mogu videti u crkvi Svetog Franje u Lančanu. Tokom 1970-ih i 1980-ih godina, deo ovih relikvija proučavali su naučnici i, između ostalog, utvrdili da krv pripada krvnoj grupi AB.
Arheolozi su pronašli mrežu tunela ukrašenih brojnim krstovima i simbolima Hrista, starim više od 1500 godina, što dodatno potkrepljuje tvrdnje da je reč o značajnom hrišćanskom mestu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.