Kroz tri "upucane" freske, prikazuju dramatične događaje koji govore o krvavim i tragičnim momentima u istoriji nekadašnje Jugoslavije.
Ratovi, osim što ostavljaju neizbrisive tragove na ljudima, ponekad donose i stravične, gotovo neverovatne epizode koje osvetljavaju sumornu stvarnost konflikta.
Jedna od tih priča može se videti i kroz sudbinu fresaka koje su tokom Drugog svetskog rata i posleratnog perioda postale "žrtve" metaka i neshvatljivog nasilja.
Kroz tri "upucane" freske, prikazuju dramatične događaje koji govore o krvavim i tragičnim momentima u istoriji nekadašnje Jugoslavije.
Na prvoj slici možemo videti fresku Isusa Hrista sa rupom na čelu – trag nečega mnogo dubljeg od pukog oštećenja. Ova freska, smeštena u crkvi Svetog Andreja Prvozvanog na Dedinju, svedoči o jednoj od najmračnijih epizoda iz rata.
Printscreen
Freska Isusa Hrista u Crkvi Svetog Andreja Prvozvanog
Marko Mesić, stric poznatog političara Stjepana Mesića, komandant domobranske 369. pukovnije koja je ratovala na strani nacista u Bitki za Staljingrad, nakon što je zarobljen 1944. godine i prešao na stranu Crvene armije, postao je komandant Prve jugoslovenske brigade. Kao znak zahvalnosti za "promenu dresa", Mesić je odlučio da upuca fresku Isusa na zidu ove crkve, što mnogi vide kao njegov simbolički čin predanosti Josipu Brozu Titu.
Na drugoj slici prikazana je freska Isusa sa zida Cetinjskog manastira, koja je postala žrtva bezoumnog nasilja, ali posle Drugog svetskog rata. Ovu fresku je, prema navodima, "streljao" anonimni partizanski komandant nakon "oslobođenja".
Printscreen
Freska Isusa Hrista sa zida Cetinjskog manastira
Ova scena, puna kontradikcija i dramatičnih istorijskih okolnosti, oslikava duboku napetost koja je postojala u posleratnoj Jugoslaviji, kada su ikonografija i verski simboli često postajali kolateralna šteta u ideološkom ratu.
Treća slika donosi prikaz Bogorodice Studeničke, jedne od najvažnijih freski iz srednjovekovne Srbije.
Wikipedia
Bogorodica Studenička
Ova freska je postala svedok neobičnog događaja: njena slika izazvala je strah kod nemačkog oficira tokom Drugog svetskog rata. Kako se pričalo, oficir, pokušavajući da pogodi lik Bogorodice iz neposredne blizine, nije mogao jer su mu metci "skretali" iz nepoznatih razloga. U strahu, vojnik je isprepadan i u trku napustio manastir, zaboravljajući na svoj prvobitni cilj – da zapali manastir i uništi narod koji se sklonio u njemu.
Sveti Teofan naglašava da supružnici treba da ispune zapovest ljubavi i međusobnog podnošenja: "Nosite bremena jedan drugoga“. Trpljenje, kako on objašnjava, ne smanjuje ljubav, već je učvršćuje, dok izbegavanje toga samo povećava nesuglasice i čini da sitnice postanu nepremostive prepreke. U njegovim rečima, um nam je dat da bismo život usmeravali ka dobroti, da bismo prevazišli nesuglasice kroz blagorazumnost. Kada ta blagorazumnost izostane, to je znak da je cilj života postao isključivo težnja za uživanjem, a ne za zajedničkim dobrima, što često vodi razvodu i raspadu porodice.
Sveti Teofan nam u ovoj misli poručuje da u svetu u kojem su prisutni brojni uticaji i različita učenja, važno je da se ne zanosimo prolaznim i promenljivim stavovima. Iako danas, kao i u vreme Hrista, postoji mnoštvo teorija, istinska mudrost i spasenje dolaze kroz veru u Boga i življenje u skladu sa Njegovim zapovestima. On upozorava da ljudska mudrost, ma koliko bila "moderna", ne može zameniti večnu istinu Božje reči.
Humanitarno veče počinje u 18.00 časova večernjim bogosluženjem, nakon čega se u 18.30 nastavlja tribinom "Životne krize i put sazrevanja - stradanja i smisao života".
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Protojerej Georgije je istakao da, na osnovu njegove pastirske prakse, uticaju magije i, uopšteno, đavoimanosti, može biti podvrgnut svaki čovek, a u posebnim slučajevima čak i svešteno lice, ukoliko to Gospod dopusti…
Ova drevna svetogorska supa, pripremljena od tahinija i povrća, vekovima je deo monaške trpeze. Saznajte kako da je napravite kod kuće i uživate u njenom blagotvornom ukusu.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Jaki potresi jačine 4,8 stepeni po Rihteru osetili su se širom Halkidikija, Soluna, pa čak i u susednim državama. Nadležne službe su u pripravnosti, dok monasi mirno poručuju: „Uzdamо se u Boga.“
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.