KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Postoje trenuci kada čovek učini sve što je u njegovoj moći, a ipak ne uspeva da pronađe rešenje za problem koji ga pritiska. Što više razmišlja, traži izlaz i pokušava da predvidi svaki naredni korak, to mu se čini da je odgovor sve dalje.
Upravo u takvim okolnostima pravoslavna vera čoveka podseća na važnost poverenja u Boga i njegovu promisao.
Čovek često želi da unapred zna kako će se neki događaj završiti. Brine zbog onoga što tek treba da dođe, vraća se mislima na ono što je već prošlo i pokušava da pronađe način da svojim razumom upravlja okolnostima koje ne može da promeni.
Takva briga može da unese nemir u srce i da čoveka udalji od molitve i unutrašnjeg mira.
Pravoslavno iskustvo uči da vera ne znači odsustvo teškoća, već poverenje da čovek ni u njima nije napušten. Božija promisao deluje i onda kada čovek toga nije svestan. Ono što se u jednom trenutku čini kao zatvoren put, vremenom može dobiti potpuno drugačiji smisao.
Kada ne postoji mogućnost da se određena okolnost odmah promeni, čoveku ostaje da učini ono što može, a ono što prevazilazi njegove snage da prepusti Bogu. Molitva tada nije samo traženje rešenja, već i predavanje sopstvene volje Božijoj volji.
Sveti oci često su govorili o tome da čovek treba da se čuva preterane brige za budućnost. Niko ne može da zna sve što ga čeka, niti može svojim mislima da upravlja svim događajima. Zbog toga je poverenje u Boga jedno od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Sveti Gavrilo Gruzijski upravo takvu veru povezuje sa predavanjem Bogu onoga što čovek sam ne može da reši:
"Kada ne možeš da rešiš problem i ne znaš šta da radiš, uzdaj se u Božiju promisao i ne razmišljaj ni o čemu drugom."
Bonus video
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog nikad ne ostavlja čoveka u nevolji.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Smisao će se otkriti onda kada Gospod blagoslovi da ga vidimo, tvrdi otac Andrej.
Ništa se ne dešava bez Božijeg dopuštenja, govorio je starac Jefrem.
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
U SPC ne postoji jedinstvena cena za krštenje i za to postoji razlog.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.
Veliki svetitelj otkriva kako se ono čemu popuštamo u ranim godinama pretvara u navike, strasti i terete od kojih se kasnije mnogo teže oslobađamo.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Shvativši težinu svojih grehova, ovaj svetitelj je odlučio da promeni život, stupio je u manastir i predao se potpunoj poslušnosti svom duhovniku.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje