DAROVI KOJI SU OKO NAS SVAKODNEVNO, A NE PRIMEĆUJEMO IH: Tajni mehanizmi prirode koji nas štite
Ajeti sure Abese 80:24–32 otkrivajući kako Božja briga i prirodni ciklusi oblikuju naš život i svet oko nas.
Povodom Dana državnosti Crne Gore, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, položio je venac na grob popa Mila Jovovića, evocirajući hrabrost i zajedništvo prošlosti, a ideju o obnavljanju kapele na Lovćenu nazvao simbolom pomirenja, nade i puta ka svetlijoj budućnosti.
Na Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, kao i pravoslavni verski praznik Pavlovdan, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, sa posebnim pijetetom položio je venac na grob popa Mila Jovovića, znamenitog crnogorskog junaka, čija senka kao svetionik osvetljava put ka jedinstvu i pomirenju. Na nikšićkom starom groblju, pod okriljem junaka iz Veljeg rata, Kovačević je izgovorio reči koje kao molitva odjekuju među narodom Crne Gore.
- Pop Milo Jovović, koji je sahranjen u nikšićkom starom groblju, simbol je junaštva iz Veljeg rata“, rekao je Kovačević, dok su se senke prošlosti preplitale sa sadašnjošću. Njegove reči prizivale su duhove onih koji su, vođeni neugasivim plamenom časti, 13. jula 1941. godine ustali protiv fašističkog okupatora, ujedinjeni kao jedan - rekao je gradonačelnik Nikšića, prenosi RTVNK.
U modernom dobu, kada je teško pronaći paralelu sa jedinstvom koje je isijavalo iz naroda tog istorijskog dana, Kovačević je našao utehu i nadu u nedavnim litijama.
- Ako možemo naći nešto što liči na to jedinstvo koje je bilo 13. jula 1941. godine među stanovnicima Crne Gore, to su zaista samo one litije koje smo skoro imali kada je narod na sličan način bio jedinstven - rekao je on, osvetljavajući savremeni trenutak tračkom prošlosti.
U tom duhu, Kovačević je istakao značaj ideje o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu, koju je predložio predsednik Parlamenta Andrija Mandić prilikom dodele Trinaestojulske nagrade. Kovačević je rekao da ova kapela, kao svetionik nade, može postati ideja tog pomirenja koje će povesti Crnu Goru napred, a potom je podsetio na stihove uklesane na grobu popa Mila Jovovića: „Da mlađi znaju i čitaju / gde viteške kosti počivaju / harambaše od Hercegovine / protopopa Mila s Markovine / čije ime ne umire / dok na gusle traje dlaka / i u srpstvu dok ne bude / dobrih ljudi i junaka.“
- To su te stvari koje nas vežu iz Markovine i iz Stare Crne Gore, Milo Jovović, Trinaestojulski ustanak, Velji rat i sve ono što je naša zajednička istorija - naglasio je Kovačević, dok je pozivao na obnavljanje sećanja kao temelja za novo zajedništvo koje će doneti novu i bolju budućnost Crnoj Gori.
Ideja o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu nije samo arhitektonski poduhvat; to je obnova duhovnog svetionika, simbol jedinstva i vere, koji će okupljati vernike i podsećati ih na njihove korene. Poruka koju je Kovačević poslao sa groba popa Mila Jovovića nije samo reč; to je molitva, zov na jedinstvo i pomirenje, koje će povesti Crnu Goru ka svetlijoj budućnosti.


Arhimandrit iz carske lavre Hilandara, svečano je primljen u hramu Svetog Vasilija Ostroškog, gde su njegove reči odjeknule dubokim duhovnim značenjem. Blagoslov, uteha i nada ispunili su srca prisutnih, dok su ikonu litijski proneli do hrama u Kličevu, koji joj je posvećen.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Takva žena i muž se osuđuju kao ubice, govorio je otac Tadej.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.