NJEGOŠEVA KAPELA I GROB POPA MILA JOVOVIĆA UJEDINJUJU VERNIKE U CRNOJ GORI: Sa mesta gde je pokopan slavni junak, gradonačelnik Nikšića poslao poruku o značaju vere i jedinstva
Povodom Dana državnosti Crne Gore, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, položio je venac na grob popa Mila Jovovića, evocirajući hrabrost i zajedništvo prošlosti, a ideju o obnavljanju kapele na Lovćenu nazvao simbolom pomirenja, nade i puta ka svetlijoj budućnosti.
Na Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, kao i pravoslavni verski praznik Pavlovdan, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, sa posebnim pijetetom položio je venac na grob popa Mila Jovovića, znamenitog crnogorskog junaka, čija senka kao svetionik osvetljava put ka jedinstvu i pomirenju. Na nikšićkom starom groblju, pod okriljem junaka iz Veljeg rata, Kovačević je izgovorio reči koje kao molitva odjekuju među narodom Crne Gore.
- Pop Milo Jovović, koji je sahranjen u nikšićkom starom groblju, simbol je junaštva iz Veljeg rata“, rekao je Kovačević, dok su se senke prošlosti preplitale sa sadašnjošću. Njegove reči prizivale su duhove onih koji su, vođeni neugasivim plamenom časti, 13. jula 1941. godine ustali protiv fašističkog okupatora, ujedinjeni kao jedan - rekao je gradonačelnik Nikšića, prenosi RTVNK.
Instagram/opstinaniksic
Stihovi uklesani na grobu popa Mila Jovovića
U modernom dobu, kada je teško pronaći paralelu sa jedinstvom koje je isijavalo iz naroda tog istorijskog dana, Kovačević je našao utehu i nadu u nedavnim litijama.
- Ako možemo naći nešto što liči na to jedinstvo koje je bilo 13. jula 1941. godine među stanovnicima Crne Gore, to su zaista samo one litije koje smo skoro imali kada je narod na sličan način bio jedinstven - rekao je on, osvetljavajući savremeni trenutak tračkom prošlosti.
U tom duhu, Kovačević je istakao značaj ideje o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu, koju je predložio predsednik Parlamenta Andrija Mandić prilikom dodele Trinaestojulske nagrade. Kovačević je rekao da ova kapela, kao svetionik nade, može postati ideja tog pomirenja koje će povesti Crnu Goru napred, a potom je podsetio na stihove uklesane na grobu popa Mila Jovovića: „Da mlađi znaju i čitaju / gde viteške kosti počivaju / harambaše od Hercegovine / protopopa Mila s Markovine / čije ime ne umire / dok na gusle traje dlaka / i u srpstvu dok ne bude / dobrih ljudi i junaka.“
Wikipedia
Njegoševa kapela na Lovćenu rušena je više puta, a do temelja je sravnjena 1972 da bi se na njenom mestu podigao mauzolej
- To su te stvari koje nas vežu iz Markovine i iz Stare Crne Gore, Milo Jovović, Trinaestojulski ustanak, Velji rat i sve ono što je naša zajednička istorija - naglasio je Kovačević, dok je pozivao na obnavljanje sećanja kao temelja za novo zajedništvo koje će doneti novu i bolju budućnost Crnoj Gori.
Ideja o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu nije samo arhitektonski poduhvat; to je obnova duhovnog svetionika, simbol jedinstva i vere, koji će okupljati vernike i podsećati ih na njihove korene. Poruka koju je Kovačević poslao sa groba popa Mila Jovovića nije samo reč; to je molitva, zov na jedinstvo i pomirenje, koje će povesti Crnu Goru ka svetlijoj budućnosti.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Arhimandrit iz carske lavre Hilandara, svečano je primljen u hramu Svetog Vasilija Ostroškog, gde su njegove reči odjeknule dubokim duhovnim značenjem. Blagoslov, uteha i nada ispunili su srca prisutnih, dok su ikonu litijski proneli do hrama u Kličevu, koji joj je posvećen.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
Drevna himna „Svjatij Bože, Svjatij Krјepkij, Svjatij Besmertnij, pomiluj nas“ prvi put je zapevana tokom zemljotresa u Carigradu, a i danas odzvanja hramovima kao molitva koja spaja ljude, anđele i Boga.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.