DANAS JE VELIKA SUBOTA, DRUGI DAN HRIŠĆANSKE ŽALOSTI: Obeležavamo uspomena na sahranu Isusa Hrista
Velika subota je jedina subota u godini kada se posti na vodi.
Povodom Dana državnosti Crne Gore, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, položio je venac na grob popa Mila Jovovića, evocirajući hrabrost i zajedništvo prošlosti, a ideju o obnavljanju kapele na Lovćenu nazvao simbolom pomirenja, nade i puta ka svetlijoj budućnosti.
Na Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, kao i pravoslavni verski praznik Pavlovdan, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, sa posebnim pijetetom položio je venac na grob popa Mila Jovovića, znamenitog crnogorskog junaka, čija senka kao svetionik osvetljava put ka jedinstvu i pomirenju. Na nikšićkom starom groblju, pod okriljem junaka iz Veljeg rata, Kovačević je izgovorio reči koje kao molitva odjekuju među narodom Crne Gore.
- Pop Milo Jovović, koji je sahranjen u nikšićkom starom groblju, simbol je junaštva iz Veljeg rata“, rekao je Kovačević, dok su se senke prošlosti preplitale sa sadašnjošću. Njegove reči prizivale su duhove onih koji su, vođeni neugasivim plamenom časti, 13. jula 1941. godine ustali protiv fašističkog okupatora, ujedinjeni kao jedan - rekao je gradonačelnik Nikšića, prenosi RTVNK.
U modernom dobu, kada je teško pronaći paralelu sa jedinstvom koje je isijavalo iz naroda tog istorijskog dana, Kovačević je našao utehu i nadu u nedavnim litijama.
- Ako možemo naći nešto što liči na to jedinstvo koje je bilo 13. jula 1941. godine među stanovnicima Crne Gore, to su zaista samo one litije koje smo skoro imali kada je narod na sličan način bio jedinstven - rekao je on, osvetljavajući savremeni trenutak tračkom prošlosti.
U tom duhu, Kovačević je istakao značaj ideje o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu, koju je predložio predsednik Parlamenta Andrija Mandić prilikom dodele Trinaestojulske nagrade. Kovačević je rekao da ova kapela, kao svetionik nade, može postati ideja tog pomirenja koje će povesti Crnu Goru napred, a potom je podsetio na stihove uklesane na grobu popa Mila Jovovića: „Da mlađi znaju i čitaju / gde viteške kosti počivaju / harambaše od Hercegovine / protopopa Mila s Markovine / čije ime ne umire / dok na gusle traje dlaka / i u srpstvu dok ne bude / dobrih ljudi i junaka.“
- To su te stvari koje nas vežu iz Markovine i iz Stare Crne Gore, Milo Jovović, Trinaestojulski ustanak, Velji rat i sve ono što je naša zajednička istorija - naglasio je Kovačević, dok je pozivao na obnavljanje sećanja kao temelja za novo zajedništvo koje će doneti novu i bolju budućnost Crnoj Gori.
Ideja o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu nije samo arhitektonski poduhvat; to je obnova duhovnog svetionika, simbol jedinstva i vere, koji će okupljati vernike i podsećati ih na njihove korene. Poruka koju je Kovačević poslao sa groba popa Mila Jovovića nije samo reč; to je molitva, zov na jedinstvo i pomirenje, koje će povesti Crnu Goru ka svetlijoj budućnosti.
Arhimandrit iz carske lavre Hilandara, svečano je primljen u hramu Svetog Vasilija Ostroškog, gde su njegove reči odjeknule dubokim duhovnim značenjem. Blagoslov, uteha i nada ispunili su srca prisutnih, dok su ikonu litijski proneli do hrama u Kličevu, koji joj je posvećen.
"Gospodaru, setismo se da onaj varalica kaza još za života: 'Posle tri dana ustaću..."
Jedan od najdubljih duhovnih uvida o Velikoj suboti dolazi iz pera velikog ruskog svetitelja, koji u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva tajnu silaska Gospoda u ad, otvarajući pogled na večnost koju čeka svaki verujući.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
U trenutku kada Bliski Istok prolazi kroz ozbiljne izazove, novi američki ambasador Majk Hakabi položio je rukom pisanu molitvu predsednika Donalda Trampa na Zid plača, prenoseći poruku nade i jedinstva.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
U najdubljoj tišini Velikog petka, iz redova blaga koje je Sveti vladika Nikolaj ostavio srpskom narodu, izvire molitveni biser za koji prepodobni Justin Ćelijski kaže da je deo večnog Srpskig Jevanđelja – reči koje danas zvuče snažnije nego ikada.