NJEGOŠEVA KAPELA I GROB POPA MILA JOVOVIĆA UJEDINJUJU VERNIKE U CRNOJ GORI: Sa mesta gde je pokopan slavni junak, gradonačelnik Nikšića poslao poruku o značaju vere i jedinstva
Povodom Dana državnosti Crne Gore, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, položio je venac na grob popa Mila Jovovića, evocirajući hrabrost i zajedništvo prošlosti, a ideju o obnavljanju kapele na Lovćenu nazvao simbolom pomirenja, nade i puta ka svetlijoj budućnosti.
Na Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, kao i pravoslavni verski praznik Pavlovdan, predsednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, sa posebnim pijetetom položio je venac na grob popa Mila Jovovića, znamenitog crnogorskog junaka, čija senka kao svetionik osvetljava put ka jedinstvu i pomirenju. Na nikšićkom starom groblju, pod okriljem junaka iz Veljeg rata, Kovačević je izgovorio reči koje kao molitva odjekuju među narodom Crne Gore.
- Pop Milo Jovović, koji je sahranjen u nikšićkom starom groblju, simbol je junaštva iz Veljeg rata“, rekao je Kovačević, dok su se senke prošlosti preplitale sa sadašnjošću. Njegove reči prizivale su duhove onih koji su, vođeni neugasivim plamenom časti, 13. jula 1941. godine ustali protiv fašističkog okupatora, ujedinjeni kao jedan - rekao je gradonačelnik Nikšića, prenosi RTVNK.
Instagram/opstinaniksic
Stihovi uklesani na grobu popa Mila Jovovića
U modernom dobu, kada je teško pronaći paralelu sa jedinstvom koje je isijavalo iz naroda tog istorijskog dana, Kovačević je našao utehu i nadu u nedavnim litijama.
- Ako možemo naći nešto što liči na to jedinstvo koje je bilo 13. jula 1941. godine među stanovnicima Crne Gore, to su zaista samo one litije koje smo skoro imali kada je narod na sličan način bio jedinstven - rekao je on, osvetljavajući savremeni trenutak tračkom prošlosti.
U tom duhu, Kovačević je istakao značaj ideje o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu, koju je predložio predsednik Parlamenta Andrija Mandić prilikom dodele Trinaestojulske nagrade. Kovačević je rekao da ova kapela, kao svetionik nade, može postati ideja tog pomirenja koje će povesti Crnu Goru napred, a potom je podsetio na stihove uklesane na grobu popa Mila Jovovića: „Da mlađi znaju i čitaju / gde viteške kosti počivaju / harambaše od Hercegovine / protopopa Mila s Markovine / čije ime ne umire / dok na gusle traje dlaka / i u srpstvu dok ne bude / dobrih ljudi i junaka.“
Wikipedia
Njegoševa kapela na Lovćenu rušena je više puta, a do temelja je sravnjena 1972 da bi se na njenom mestu podigao mauzolej
- To su te stvari koje nas vežu iz Markovine i iz Stare Crne Gore, Milo Jovović, Trinaestojulski ustanak, Velji rat i sve ono što je naša zajednička istorija - naglasio je Kovačević, dok je pozivao na obnavljanje sećanja kao temelja za novo zajedništvo koje će doneti novu i bolju budućnost Crnoj Gori.
Ideja o obnovi Njegoševe kapele na Lovćenu nije samo arhitektonski poduhvat; to je obnova duhovnog svetionika, simbol jedinstva i vere, koji će okupljati vernike i podsećati ih na njihove korene. Poruka koju je Kovačević poslao sa groba popa Mila Jovovića nije samo reč; to je molitva, zov na jedinstvo i pomirenje, koje će povesti Crnu Goru ka svetlijoj budućnosti.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Arhimandrit iz carske lavre Hilandara, svečano je primljen u hramu Svetog Vasilija Ostroškog, gde su njegove reči odjeknule dubokim duhovnim značenjem. Blagoslov, uteha i nada ispunili su srca prisutnih, dok su ikonu litijski proneli do hrama u Kličevu, koji joj je posvećen.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.