“DA BI NAŠA MOLITVA BILA PRIHVAĆENA OD BOGA, NEOPHODNA SU DVA USLOVA”: Sveti Luka Krimski otkrio šta je presudno kada se obraćamo Gospodu
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
U susret i posle praznika kojim pravoslavni svet proslavlja ovog svetitelja i jednog od najvećih duhovnika 20. veka, prisećamo se njegovih pouka koje uz malo reči govore mnogo i prodiru u suštinu.
Govori se da su majčine molitve najsnažnije i najčudotvornije. To je zato što su najiskrenije. Kada majka klekne pred ikonom, sa suzama u očima i čistim srcem, njene reči postaju most između neba i zemlje. Njena ljubav i briga utkane u molitvu dobijaju posebnu snagu, preobražavajući je u najmoćniji vid posredovanja između Boga i čoveka.
Jedan od najpoznatijih svetogorskih staraca, Pajsije Svetogorac, često je isticao moć majčinih molitvi. Njegove pouke su kratke, snažne i uvek prodiru u suštinu.
- Kada se majke mole, ad drhti! Najsnažniji čovek na zemlji je majka koja se moli. Njena deca postaju buktinje koje gore u rukama Boga - govorio je starac Pajsije, jasno dočaravajući snagu i dubinu majčine molitve.

Pouke starca Pajsija Svetogorca su poznate po svojoj sažetosti i snazi. Uvek je uspevao da u nekoliko reči prenese suštinu hrišćanskog života i vere. Njegove reči o moći molitvi, posebno majčinih, ostale su upamćene kao jedne od najdubljih i najinspirativnijih.
Sveti Pajsije Svetogorac je jedan od najznačajnijih i najuvaženijih svetogorskih staraca 20. veka. Pravoslavni hrišćanski monah koji je proteklih decenija postao jedna od najsvetijih ličnosti u Grčkoj. Vaseljenska patrijaršija ga je kanonizovala 13. januara 2015. godine i proslavlja se 12. jula po novojulijanskom kalendaru, odnosno 29. juna po julijanskom kalendaru. Veliki broj pravoslavnih u Grčkoj, Rusiji i Srbiji smatrao je oca Pajsija svetim i pre kannizacije.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja našeg doba otvoreno je govorio o rimokatolicizmu, panreligiji i zabludama koje prete da zamene veru u Hrista svetovnom vlašću pod maskom jedinstva.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
Keliot iz kelije Svetog Jovana Krstitelja na Svetoj Gori zadobio je teške povrede u udesu kod Trikale, a njegova smrt zavila je u tugu bratstvo Ivirona i monašku zajednicu Meteora.
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Vreme koje čovek dobrovoljno posveti crkvi dobija dublji smisao.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice u drevnoj svetinji služena je sveta liturgija, a nakon pričešća usledili su praznični litijski ophod i osvećenje slavskih darova.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.