VLADIKA JOVAN OSVEŠTAO KRSTOVE NOVOG HRAMA, PA UPUTIO SNAŽNU PORUKU: Pravoslavlje se ne čuva samo rečima
U hramu koji se gradi u Božurnji kod Topole, mitropolit šumadijski govorio o veri koja oslobađa čoveka od sebičnosti i približava ga Bogu.
U susret i posle praznika kojim pravoslavni svet proslavlja ovog svetitelja i jednog od najvećih duhovnika 20. veka, prisećamo se njegovih pouka koje uz malo reči govore mnogo i prodiru u suštinu.
Govori se da su majčine molitve najsnažnije i najčudotvornije. To je zato što su najiskrenije. Kada majka klekne pred ikonom, sa suzama u očima i čistim srcem, njene reči postaju most između neba i zemlje. Njena ljubav i briga utkane u molitvu dobijaju posebnu snagu, preobražavajući je u najmoćniji vid posredovanja između Boga i čoveka.
Jedan od najpoznatijih svetogorskih staraca, Pajsije Svetogorac, često je isticao moć majčinih molitvi. Njegove pouke su kratke, snažne i uvek prodiru u suštinu.
- Kada se majke mole, ad drhti! Najsnažniji čovek na zemlji je majka koja se moli. Njena deca postaju buktinje koje gore u rukama Boga - govorio je starac Pajsije, jasno dočaravajući snagu i dubinu majčine molitve.

Pouke starca Pajsija Svetogorca su poznate po svojoj sažetosti i snazi. Uvek je uspevao da u nekoliko reči prenese suštinu hrišćanskog života i vere. Njegove reči o moći molitvi, posebno majčinih, ostale su upamćene kao jedne od najdubljih i najinspirativnijih.
Sveti Pajsije Svetogorac je jedan od najznačajnijih i najuvaženijih svetogorskih staraca 20. veka. Pravoslavni hrišćanski monah koji je proteklih decenija postao jedna od najsvetijih ličnosti u Grčkoj. Vaseljenska patrijaršija ga je kanonizovala 13. januara 2015. godine i proslavlja se 12. jula po novojulijanskom kalendaru, odnosno 29. juna po julijanskom kalendaru. Veliki broj pravoslavnih u Grčkoj, Rusiji i Srbiji smatrao je oca Pajsija svetim i pre kannizacije.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
Jedan od najvoljenijih pravoslavnih svetitelja našeg doba otvoreno je govorio o rimokatolicizmu, panreligiji i zabludama koje prete da zamene veru u Hrista svetovnom vlašću pod maskom jedinstva.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Protojerej Oleg Stenjajev objašnjava zbog čega se ponedeljak vezuje za anđele i podseća na pobožnu praksu koja pomaže verniku da produbi svoj molitveni život.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Nastajali bez autora i plana, oblikovani kroz vekove straha, vere i svakodnevice, običaji su preživeli čak i onda kada su njihova prvobitna značenja nestala.
U besedi za četvrtak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se najdublja ljubav prema Gospodu ne rađa iz onoga što oči vide, već iz srca otvorenog za Božije prisustvo.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Veliki svetitelj otkrio je zašto posledice preljube ne počinju tek kada istina izađe na videlo, već znatno ranije.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Kada je car Trajan tražio da se odrekne Hrista, ostao je veran veri i zbog toga pretrpeo mučenje i tamnicu.