TAJNA UNUTRAŠNJEG MIRA KOJU SVAKO MOŽE RAZUMETI: Reči koje donose smirenje u vremenu promena
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Među vernicima duboko poštovani otac Joil Bulatović oštro je osuđivao ovaj porok, ističući da pušači nemaju pravo na Svete tajne, dok, s druge strane, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović, iako je bio pušač, ostaje uzor duhovne dubine.
Pušenje cigareta, iako univerzalno prepoznato kao opasno po zdravlje, u pravoslavnom kontekstu izaziva rasprave o njegovom duhovnom značaju. Da li je pušenje greh koji verniku uskraćuje pravo na pričešće, ili se može smatrati dozvoljenim ako ne preuzme primat nad molitvom i duhovnim životom? Različiti stavovi duhovnika o ovom pitanju reflektuju složenost etičkih i duhovnih razmatranja unutar pravoslavlja.
Kada se diskutuje o pitanju pušenja kao greha često se oslanja na tumačenje apostolskih reči iz Prve poslanice Svetog apostola Pavla Korinćanima: „Sve mi je dozvoljeno, ali sve ne koristi; sve mi je dozvoljeno, ali ne dam da išta ovlada mnome“. Ove reči sugerišu da iako je moguće da nešto bude dozvoljeno, važno je da to ne postane prepreka našem duhovnom razvoju.
Međutim, duhovniici su često podeljeni u tumačenju odnosa između pušenja i duhovne prakse. Sveti Vladika Nikolaj Velimirović, poznat po dubokom duhovnom uvidu, bio je i sam pušač, što je izazvalo polemike među vernicima i teolozima. S druge strane, otac Joil Bulatović, cenjeni duhovnik koji se upokojio 2022. godine, imao je veoma strogo mišljenje o ovoj temi.
Otac Joil je odbijao da pričesti vernike koji su pušači, a svoje stavove često javno izražavao na oštar način:
- Pušenje je kađenje đavolu. Toliko se snizi ljudska ličnost da postaje kadionica đavolja. Rak u 30 odsto slučajeva, izlov krvi na mozak, angina pektoris, čirevi na želucu i dvanaestopalačnom crevu, tromb u arterijama i venama, disani organi propadnu, prerana smrt, pakao i potpuno duhovno uništenje čoveka - govorio je otac Joil i vrlo decidno je isticao:
- Pušač nema pravo da primi nikakvu svetinju, a Bože sačuvaj da se pričesti. Jer njegova usta koja slave Boga i koja treba da primaju samoga Gospoda u sebe, ona služe za kadionicu satansku. Takav čovek je idolopoklonik i satanski sluga. I neka se fino u pamet dozovu ti pušači koji su đavolom nagovoreni da danonoćno služe satani i da sebe prinesu na žrtvu satani, i sebe, i svoj novac, i svoju dušu, jer za njih nema spasenja, ako sa tim porokom umru.
S druge strane, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović, iako je konzumirao cigarete, ostao je duboko poštovan zbog svojih duhovnih učenja i zalaganja za duhovni razvoj. Iako su se njegove lične navike našle pod istragom, njegove misli i duhovne poruke ostale su inspiracija mnogima.
U pravoslavnoj Grčkoj, gde pušenje među sveštenicima nije neuobičajeno, tumačenje ove teme može se činiti fleksibilnijim. Kroz prizmu zdravlja, pušenje je nesumnjivo štetno, ali da li to automatski znači da je duhovno nespojivo sa verom? Mnoge crkvene zajednice razmatraju pušenje kao lični porok koji, ako ne postane glavni fokus života vernika, ne mora nužno biti prepreka za pričešće.
Različita tumačenja odnosa između pušenja i duhovnog života u pravoslavlju ukazuju na kompleksnost ove teme. Ova rasprava osvetljava kako se lične slabosti i duhovna praksa mogu međusobno ispreplitati, naglašavajući potrebu za ličnim razmišljanjem o uticaju svakodnevnih navika na duhovni život.


U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Najbrži greh često nije delo ruku, već ono što izgovorimo - današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog pokazuje kako kontrola jezika i mudro ćutanje mogu doneti snagu, mir i unutrašnju slobodu.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Brak zahteva zrelost, spremnost na žrtvu, odgovornost i sposobnost da se voli drugi više od sebe.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.