VERSKI KALENDAR ZA SUBOTU 14. FEBRUAR
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
U svetu punom nesigurnosti, postoji jednostavna molitva koja može doneti unutrašnju svetlost i mudrost. Saznajte zašto je ova molitva toliko moćna i kako vam može pomoći da pronađete put kroz životne izazove.
U našem duhovnom putovanju, često se suočavamo sa trenutkom kada osećamo potrebu da se pomolimo, da pronađemo svetlost u trenucima tame i zbunjenosti. Međutim, među mnogim molitvama koje su nam na raspolaganju, postoji jedna koju često nepravedno zapostavljamo – Molitva za otvaranje uma. Ova molitva, iako jednostavna, nosi u sebi duboku mudrost i snagu, prikladna za svaku priliku kada osećamo potrebu da se pomolimo, naročito u trenucima kada se suočavamo s nepoznatim i tražimo Božje vođstvo.
Molitva za otvaranje uma nas podseća da smo kao ljudi skloni zaboravljanju i nesavršenosti, ali da u Božjoj milosti možemo pronaći svetlost i razumevanje. Ona nas vodi ka dubljem shvatanju Božje reči, otvara naše srce i um za razumevanje tajni koje su često skrivene od naših očiju. U molitvi se obraćamo Hristu, "učitelju mudrosti," moleći ga da nam otvori oči srca, da bismo mogli razumeti njegovu svetu volju i u potpunosti ju sprovoditi u svom životu.
"Gospode Isuse Hriste, učitelju mudrosti, molim ti se, otvori oči srca mog, da bih slušao reč tvoju i razumeo je, i tvorio svetu volju tvoju koja je u njoj otkrivena nama grešnim i bezumnim ljudima. Gospode Bože, Spasitelju moj, pošto si došao na zemlju da tražiš i spaseš propale, ne skrivaj od mene zapovesti svoje, jer i ja propadam u tami neznanja zakona tvoga; nego otvori oči uma moga da bih razumeo čudesa učenja tvoga i kaži mi nepoznatosti i tajne mudrosti tvoje.
U tebe se uzdam, Bože moj, da ti svetlošću znanja svoga prosvetiš um moj i razum, da bih ne samo čitao napisano nego ga i vršio. Molim ti se, i sa suzama pripadajući vapijem ti: Gospode, prosveti me, nauči me, urazumi me, da svetu reč tvoju i žitija svetaca tvojih čitam ne na greh, nego na obnovljenje i prosvećenje, na osvećenje i spasenje duše moje, i na nasleđe večnoga života. Amin."
Ova molitva nije samo vapaj za mudrošću, već i molba za prosvetljenje, za unutrašnje vođstvo koje dolazi iz Božje reči. Kroz nju tražimo da nas Gospod ne samo vodi, već i da nam omogući da se njegova učenja urezuju u naš um i srce, da ih ne samo razumemo već i živimo po njima.
U trenutku kada je svet često ispunjen zabludama i nejasnoćama, ova molitva postaje svetionik koji nas vodi ka istinskoj mudrosti i prosvetljenju, podsećajući nas da uvek možemo pronaći utehu i smer u Hristovom učenju. Kao takva, ona je nepohodna u svakodnevnom životu svakog vernika, podsećajući nas na to koliko je važno tražiti Božje vođstvo i oslanjati se na njegovu beskonačnu milost.

Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
U svojoj Besedi za 18. Četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako molitva oslobađa, rađa ljubav i vodi vernika do spoznaje Trojstva – istine Oca, Sina i Duha Svetoga – u srcu koje je očišćeno od greha.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Posle duge i teške bolesti, monah poznat po smirenosti i predanosti molitvi upokojio se u Gospodu - opelo i sahrana zakazani za sutra.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.