NEMA MLEKA, A IMA SAVRŠEN UKUS: Napravite domaći sir po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara"
Ovaj predlog iz posne kuhinje pokazuje da od prirodnih sastojaka može nastati hranljiv obrok, prilagođen danima posta na vodi.
Sveti Teofan Zatvornik nas 10. subote posle Pedesetnice u svojoj knjizi podseća da hrišćanstvo nije samo skup pravila i poredaka, već put unutrašnjeg preobražaja. Jesmo li istinski hrišćani u duhu ili samo po imenu?
Gospod je naložio da daju didrahme koje su od njih tražili (Mt. 17, 27). I sve ostale, crkvene i građanske poretke on je ispunjavao, te je i apostole tome naučio. Apostoli su, zatim, taj zakon predali svim hrišćanima. Samo se duh novog života primao. Spoljašnje je sve ostalo kao što je i bilo, osim onoga što je očigledno bilo protivno volji Božijoj, tj. učešće u idolskim žrtvama i slično.
Zatim je hrišćanstvo stupilo na površinu sa svojim poretkom života i njime istisnulo sve staro. Iz toga bi se moglo zaključiti da će hrišćanskom duhu biti lakše da se razvija i jača. Tako je i bilo, no ne kod svih. Upoznavši se sa spoljašnjim hrišćanskim poretkom života, veći deo ljudi je pri njemu i ostao, ne starajući se o njegovom duhu.
Od sveg mnoštva hrišćana malo ko će se pokazati hrišćaninom u duhu. A šta je sa ostalima? Imaju ime kao da su živi, a mrtvi su. Kada su apostoli propovedali Jevanđelje, njihova reč je izabirala udeo Božiji iz celokupnog neznabožačkog sveta.
Sada Gospod, putem iste reči, bira svoj udeo iz sredine hrišćanskog sveta. Neka onaj koji čita razume, i neka se potrudi da uistinu sazna da li pripada udelu Gospodnjem. Ako za to ne nađe osvedočenje, neka se pobrine da postane „svojina“ Božija. Jer, jedino je u tome spasenje.
U sredu sedme sedmice po Vaskrsu čitamo važnu pouku jednog od najdubljih duhovnih učitelja pravoslavlja — o tamnoj noći duše, dolasku Gospoda i prepoznavanju Hrista u sopstvenom stradanju
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
U svojoj knjizi za 33. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik piše o tome kako samo kontinuirani trud na usavršavanju vrlina vodi ka stvarnom poznanju Gospoda, upozoravajući da vera bez dela ostaje slepa.
Ruski svetitelj nas uči kako da prevaziđemo osećaj nemoći i pronađemo ono što nas pokreće.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.