Svi u smrt otišli pevajući: Danas slavimo Sveta 33 mučenika u Melitini
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
U svetlosti molitve i krstnog znaka, ovi sveci iscelili su povređeno oko neznabožačkog sveštenika, a čudo je bilo toliko veliko da su i otac i sin primili hrišćanstvo i ubrzo postradali za Hrista, primivši krunu mučeništva u ognju.
Sveti mučenici Flor i Lavr, braća po telu, duhu i zanatu, svojim životom i stradanjem postali su svetionici vere u Hrista. Ova sveta braća, kamenoresci po zanatu, živela su u Iliriji, gde ih je, kako predanje kazuje, zadesilo da rade na izgradnji hrama posvećenog idolima.
U tom teškom vremenu, kada je vera bila iskušavana na svakom koraku, dogodilo se čudo koje je promenilo tok života mnogih. Prilikom rada, deo kamena odskočio je i povredio oko sina sveštenika neznabožačkog, Memertina, koji je nadgledao izgradnju.
U trenutku bola i očaja, Memertin se obrušio na svetu braću, ali oni, vođeni verom u živoga Boga, obećaše mu da će, ako poveruje u Hrista, njegov sin biti izlečen. U svetlosti njihove molitve i krstnog znaka, dečakovo oko je bilo isceljeno, a čudo je bilo toliko veliko da su i Memertin i njegov sin primili hrišćanstvo i ubrzo postradali za Hrista, primivši krunu mučeništva u ognju.

Flor i Lavr, ispunjeni božanskom ljubavlju i silom vere, završili su izgradnju hrama. Međutim, umesto da ga posvete idolima, oni su ga osvetili imenom Gospoda Isusa Hrista. Noću, u molitvi i bdijenju, pozvali su sve hrišćane, svedočeći tako veru koju su nosili u srcu.
Verni u Iliriji, koji su pohrlili da učestvuju u ovom svetom činu, uskoro su postali žrtve progona. Mnogi su stradali u ognju zbog svoje vere, dok su Flora i Lavra uhvatili i bacili žive u bunar, koji su zatim zasušili zemljom. Njihove mošti, međutim, nisu bile zaboravljene; kasnije su pronađene i prenete u Carigrad, gde su nastavile da šire miris svetosti i svedočanstvo o veri u Hrista.
Vernici širom srpskih zemalja danas se okupljaju u hramovima, pale sveće i uzdižu molitve, sa željom da im hrabrost i ljubav Svetih Flora i Lavra bude zvezda vodilja na putu ka Carstvu nebeskom.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odanost Hristu spojila je ove ugodnike Božje u večnosti. Prolazeći kroz strašne muke i mučeničku smrt, uzdigli su se do svetosti, postavši simbol nepokolebljive vere i ljubavi.
Svetica koju danas proslavljamo podseća nas da, bez obzira na iskušenja i nepravde koje nas mogu snaći u životu, vera u Gospoda i postojanost u molitvi uvek donose duhovnu pobedu.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
U besedi za 19. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sili koja ne pripada ni vremenu ni prostoru, već večnosti.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.