ZNATE LI ŠTA JE BOGORODIČINO PRAVILO: Čudesa su se dešavala svima koji su ga sprovodili
Prema predanju, Bogorodica je dala Bogorodičino pravilo, zaveštavajući da će imati osobiti udeo u spasenju svakog ko ga bude sprovodio.
Nekada imućna Rimljanka posle porodične tragedije postala je isposnica i život posvetila Bogu i milosrđu.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnu Melaniju Rimljanku, prisećamo se života jedne od najistaknutijih svetiteljki ranohrišćanskog doba. Njena priča, satkana od vere, ljubavi prema Bogu i neizmerne požrtvovanosti, postaje nadahnuće svakome ko traži smisao u duhovnom životu.
Rođena u Rimu u imućnoj i pobožnoj porodici, Melanija je već u mladosti pokazala sklonost ka duhovnom životu. Ipak, po volji roditelja, stupila je u brak sa znamenitim mladićem Apinijanom.
Nakon što je rodila drugo dete, teško se razbolela, ali upravo tada pokazuje svoju veru i snagu. Zamolila je muža da se zavetuje na uzdržanje, verujući da će time zadobiti ozdravljenje. Kada je Apinijan pristao, Melanija je, ispunjena duhovnom radošću, ozdravila i započela novi život u potpunosti posvećen Bogu.
Božijim promislom, njihova deca su se upokojila, što je Melaniju i njenog muža usmerilo na put milosrđa. Rasprodali su ogromna imanja i celokupno bogatstvo razdelili siromašnima, crkvama i manastirima. Njihova ljubav prema bližnjima vodila ih je kroz mnoge zemlje i gradove, gde su pomagali nevoljnima i crpeli mudrost od svetih ljudi.
Melanijin duhovni život bio je prožet molitvom, postom i neprestanim čitanjem Svetog pisma, koje je svake godine u celosti čitala tri puta. Sa mužem je živela u potpunom uzdržanju, poput brata i sestre, postajući primer duboke vere i uzajamne podrške u Hristu.
Njihov put ih je doveo do Aleksandrije, gde su primili blagoslov svetog patrijarha Kirila, a potom i do Jerusalima, gde se Melanija nastanila na Gori Jeleonskoj. Tamo se povukla u isposnički život, posvetivši se postu, molitvi i bogomisliju. Četrnaest godina provela je u tišini i sabranosti, nakon čega je odlučila da se posveti služenju drugima. Osnovala je muški i ženski manastir, pretvorivši svoj duhovni mir u izvor spasenja za mnoge.
Jedan od najvažnijih trenutaka njenog života bio je dolazak u Carigrad na poziv rođaka Volusijana, istaknutog senatora i neznabošca. Zahvaljujući Melanijinom duhovnom autoritetu, on je primio Hristovu veru, uprkos činjenici da to nije pošlo za rukom ni velikom svetitelju Avgustinu.
Prepodobna Melanija Rimljanka upokojila se u Gospodu u pedeset sedmoj godini života, ostavivši neizbrisiv trag u Hristovoj Crkvi. Njena ljubav prema Bogu, milosrđe i istrajnost u veri i danas nas podsećaju na snagu duhovnog života i moć istinske posvećenosti.
Dok se molimo ovoj svetiteljki, setimo se da i mi, sledeći njen primer, možemo pronaći put ka Bogu kroz ljubav, služenje bližnjima i predanost molitvi. Neka nas Prepodobna Melanija nadahne da svojim životima budemo svetlost u svetu tame.
Prema predanju, Bogorodica je dala Bogorodičino pravilo, zaveštavajući da će imati osobiti udeo u spasenju svakog ko ga bude sprovodio. Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve. Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi. Da ne bi verski zastranili, sveti oci su nam ga napisali, kratko ali precizno kako nas uticaji raznih sekti ne bi skrenuli sa puta spasenja.
ZNATE LI ŠTA JE BOGORODIČINO PRAVILO: Čudesa su se dešavala svima koji su ga sprovodili
DA LI TREBA DA SE MOLIMO NAGLAS ILI U SEBI? Otac Rafailo otkrio: Ovako nas savetuju duhovnici
AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
ŠTA JE "SIMVOL VERE" I ZAŠTO SVAKI VERNIK TREBA DA GA ZNA NAPAMET: Utvrđen je nakon dva vaseljenska sabora i ima veliku snagu
Dok je besplatno delio lekove i savete, ovaj svetac uvek je naglašavao važnost hrišćanske vere, a i nakon što se upokojio, javljao se onima koji su ga u molitvama prizivali za pomoć.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Za vreme Nerona, kada je krenulo gonjenje hrišćana i kada je apostol Pavle posečen, posečena su i ova tri apostola.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.