Dok je besplatno delio lekove i savete, ovaj svetac uvek je naglašavao važnost hrišćanske vere, a i nakon što se upokojio, javljao se onima koji su ga u molitvama prizivali za pomoć.
Prepodobni Sampson Stranoprimac, rođen u starom Rimu, potekao je iz bogate i ugledne porodice. Njegova mladost bila je ispunjena učenjem, te je stekao sveobuhvatno znanje svog vremena, s posebnim naglaskom na lekarskoj nauci. Međutim, Sampson nije bio običan lekar - njegova milosrdnost i nesebičnost izdvajale su ga među mnogima. Besplatno je davao lekove i savete, ne samo za telo već i za dušu, uvek naglašavajući važnost hrišćanske vere.
Wikipedia
Prikaz cara Justinijana na mozaiku
Kada se preselio u Carigrad, njegov dom postao je svetionik nade za sve potrebite. Iz tog skromnog doma širio je milostinju, utehu, savete, nadu i lekove, kako telesne tako i duhovne. Njegove vrline ubrzo su postale poznate, pa ga je patrijarh rukopoložio za sveštenika.
U to vreme, car Justinijan Veliki teško se razboleo. Svi lekari su tvrdili da je bolest neizlečiva, ali car se usrdno molio Bogu za pomoć. U snu mu je Bog otkrio da će ga izlečiti upravo Sampson.
Kada je car čuo za Sampsona, pozvao ga je u svoj dvor. Sampson je samo položio ruku na bolno mesto, i car je čudesno ozdravio. Iako mu je car nudio golemo blago u znak zahvalnosti, Sampson je odbio, rekavši: „O care, imadoh ja i zlata i srebra i ostalog imanja, no sve ostavih radi Hrista, da bih dobio večna blaga nebeska“. Na kraju, na Sampsonovo insistiranje, car je sagradio dom za uboge, gde je Sampson služio kao što roditelj služi svojoj deci.
SPC
Ikona Prepodobnog Sampsona Stranoprimca
Milost prema ubogim i nemoćnim bila mu je prirodna. Ovaj svetac, ispunjen nebeskom dobrotom, mirno se upokojio 27. juna 530. godine, i sahranjen je u Crkvi Svetog mučenika Mokija, njegovog srodnika. Čak i nakon smrti, Sampson se više puta javljao onima koji su ga u molitvama prizivali za pomoć.
Njegov život ostaje svetionik vere, milosrđa i lekarskog poziva, pružajući primer kako je moguće spojiti duhovnost i medicinu na najplemenitiji način. Prepodobni Sampson Stranoprimac, lekar duša i tela, nastavlja da inspiriše mnoge kroz vekove, potvrđujući da istinska vera i ljubav prema bližnjima mogu činiti čuda.
U besedi za 25. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Hristos spaja ono što je bilo razdvojeno i zašto samo kroz Njega svaki čovek i svaka zajednica mogu pronaći snagu i smisao
Dok svet zatrpava naše misli besmislenim znanjem i praznom radoznalošću, pouka Svetog Nikodima Agiorita pokazuje surov, ali efikasan put ka unutrašnjem miru: oslobađanje od suvišnog je jedini način da duša prepozna šta je zaista važno.
Izvori iz Rimske kurije otkrivaju da je Svetoj Stolici stizala lažirana dokumentacija o Alojzu Stepincu, dok stručnjaci tvrde da je manipulacija arhivima bila planski sprovođena.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Nekadašnji rimski oficir, jednim smelim istupom pred knezom promenio je svoj život i postao simbol nepokolebljive vere koji i danas privlači pažnju vernika.
Dok su se jedan period u isto vreme slavila oba svetitelja, kasnije se u crkvenom bogoslužbenom kalendaru zadržao samo Sveti Stefan Dečanski, ali je narodni naziv opstao.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
U svedočanstvu Prepodobnog Jakova Calikisa krije se ohrabrenje koje razbija stid, podseća na silu svešteničkog blagoslova i vraća poverenje u isceljujuću moć iskrene ispovesti.