Episkop gornjokarlovački Gerasim služio je liturgiju pod vedrim nebom, blagosiljao slavski kolač i žito, ulivši nadu sabranim vernicima, svedocima snage pravoslavlja koje opstaje u svakom srcu i sećanju, uprkos nepravdama i progonima.
U srcu Krajine, na mestu gde su vekovima odjekivale molitve vernog naroda, episkop gornjokarlovački Gerasim na praznik Uspenja Presvete Bogorodice oživeo je uspomene koje su duboko ukorenjene u srpskoj duši. Vernici, sabrani na crkvištu nekadašnjeg hrama u Perni kod Topuskog, došli su da se pomole i sete onih dana kada su njihovi preci u ovom svetilištu pronalazili utehu i snagu za život pod nebeskim okriljem Majke Božije.
SPC/Eparhija gornjokarlovačka
Crkvište nekadašnjeg Hrama posvećenog Uspenju Presvete Bogorodice u Perni kod Topuskog
Preosvećeni episkop osvetio je slavske darove – kolač i žito – koje su pripremili kumovi ovogodišnje slave, darujući im blagoslov koji će ih pratiti kroz godine iskušenja i radosti. A potom, u tihom i dostojanstvenom trenutku, održan je parastos nevino stradalim žrtvama u Drugom svetskom ratu, onima koji su položili svoje živote ne samo na poljima i bojištima, već i u svetilištima koja su rušena, spaljivana i zaboravljana.
Hram Uspenja Presvete Bogorodice, sagrađen 1715. godine, bio je svetionik vere i nade za narod ovog kraja na samoj granici Korduna i Banije. Njegovi temelji svedoče o vremenu kada su Srbi na ovim prostorima živeli u slozi i molitvi. Spominje se u šematizmu Eparhije gornjokarlovačke iz 1755. godine i na vojnoj mapi Habzburške monarhije iz 1774. godine. Međutim, u vihoru Drugog svetskog rata 1941. godine, hram je spaljen, a njegov materijal raznet, kao da je neprijatelj želeo da zatre svaki trag postojanja. Ipak, sećanje na ovaj sveti dom nikada nije ugašeno u srcima vernika.
Na mestu gde je nekada stajao hram, podignut je krst 2007. godine, kao simbol vaskrsenja i nepokolebljive vere. Vernici, okupljeni pod ovim krstom, danas pronalaze utehu i sećanje na dane kada su se u ovom svetom mestu osnaživali molitvom.
Ova sveta zemlja i dalje čuva bolnu istinu o nepravdi koja je zadesila srpski narod, o patnji i progonu, ali i o veri koja, i pored svega, ostaje nepokolebljiva. Današnji trenutak molitve i parastosa za stradale svedoči o snazi pravoslavlja koje živi u svakom srcu i u svakom sećanju, uprkos svim nepravdama i progonima.
U Perni, na mestu gde su nekada odjekivale pesme, i dalje se oseća duh onih koji su verovali, molili se i stradali. A crkva, iako više ne postoji u svom materijalnom obliku, nastavlja da živi u srcima vernika, kao simbol nade i vere u vaskrsenje.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 17. sredu po Duhovima vodi nas kroz vaskrsenje duše i otkriva kako Hristova snaga menja naš pogled na smrt.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
U Hramu Svetog Save, Patrijarh Porfirije je poručio vernicima da darovi od Boga nisu ukrasi, već zadaci i poziv da rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Vikar patrijarha Porfirija, episkop hvostanski, služio je liturgiju i predvodio slavsku litiju, poručivši vernicima da je Časni Krst simbol snage, vere i spasenja.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.