TRI TAJNE ŽIVOTA KOJE MNOGI OTKRIJU TEK KADA JE KASNO: Jednostavna pravila za one koji traže mir i smisao u svakodnevici
Ajeti 63:9-11 podsećaju da pravi uspeh leži u odgovornosti, delu i ravnoteži između materijalnog i duhovnog.
Episkop gornjokarlovački Gerasim služio je liturgiju pod vedrim nebom, blagosiljao slavski kolač i žito, ulivši nadu sabranim vernicima, svedocima snage pravoslavlja koje opstaje u svakom srcu i sećanju, uprkos nepravdama i progonima.
U srcu Krajine, na mestu gde su vekovima odjekivale molitve vernog naroda, episkop gornjokarlovački Gerasim na praznik Uspenja Presvete Bogorodice oživeo je uspomene koje su duboko ukorenjene u srpskoj duši. Vernici, sabrani na crkvištu nekadašnjeg hrama u Perni kod Topuskog, došli su da se pomole i sete onih dana kada su njihovi preci u ovom svetilištu pronalazili utehu i snagu za život pod nebeskim okriljem Majke Božije.
Preosvećeni episkop osvetio je slavske darove – kolač i žito – koje su pripremili kumovi ovogodišnje slave, darujući im blagoslov koji će ih pratiti kroz godine iskušenja i radosti. A potom, u tihom i dostojanstvenom trenutku, održan je parastos nevino stradalim žrtvama u Drugom svetskom ratu, onima koji su položili svoje živote ne samo na poljima i bojištima, već i u svetilištima koja su rušena, spaljivana i zaboravljana.
Hram Uspenja Presvete Bogorodice, sagrađen 1715. godine, bio je svetionik vere i nade za narod ovog kraja na samoj granici Korduna i Banije. Njegovi temelji svedoče o vremenu kada su Srbi na ovim prostorima živeli u slozi i molitvi. Spominje se u šematizmu Eparhije gornjokarlovačke iz 1755. godine i na vojnoj mapi Habzburške monarhije iz 1774. godine. Međutim, u vihoru Drugog svetskog rata 1941. godine, hram je spaljen, a njegov materijal raznet, kao da je neprijatelj želeo da zatre svaki trag postojanja. Ipak, sećanje na ovaj sveti dom nikada nije ugašeno u srcima vernika.
Na mestu gde je nekada stajao hram, podignut je krst 2007. godine, kao simbol vaskrsenja i nepokolebljive vere. Vernici, okupljeni pod ovim krstom, danas pronalaze utehu i sećanje na dane kada su se u ovom svetom mestu osnaživali molitvom.
Ova sveta zemlja i dalje čuva bolnu istinu o nepravdi koja je zadesila srpski narod, o patnji i progonu, ali i o veri koja, i pored svega, ostaje nepokolebljiva. Današnji trenutak molitve i parastosa za stradale svedoči o snazi pravoslavlja koje živi u svakom srcu i u svakom sećanju, uprkos svim nepravdama i progonima.
U Perni, na mestu gde su nekada odjekivale pesme, i dalje se oseća duh onih koji su verovali, molili se i stradali. A crkva, iako više ne postoji u svom materijalnom obliku, nastavlja da živi u srcima vernika, kao simbol nade i vere u vaskrsenje.



Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.