Episkop gornjokarlovački Gerasim služio je liturgiju pod vedrim nebom, blagosiljao slavski kolač i žito, ulivši nadu sabranim vernicima, svedocima snage pravoslavlja koje opstaje u svakom srcu i sećanju, uprkos nepravdama i progonima.
U srcu Krajine, na mestu gde su vekovima odjekivale molitve vernog naroda, episkop gornjokarlovački Gerasim na praznik Uspenja Presvete Bogorodice oživeo je uspomene koje su duboko ukorenjene u srpskoj duši. Vernici, sabrani na crkvištu nekadašnjeg hrama u Perni kod Topuskog, došli su da se pomole i sete onih dana kada su njihovi preci u ovom svetilištu pronalazili utehu i snagu za život pod nebeskim okriljem Majke Božije.
SPC/Eparhija gornjokarlovačka
Crkvište nekadašnjeg Hrama posvećenog Uspenju Presvete Bogorodice u Perni kod Topuskog
Preosvećeni episkop osvetio je slavske darove – kolač i žito – koje su pripremili kumovi ovogodišnje slave, darujući im blagoslov koji će ih pratiti kroz godine iskušenja i radosti. A potom, u tihom i dostojanstvenom trenutku, održan je parastos nevino stradalim žrtvama u Drugom svetskom ratu, onima koji su položili svoje živote ne samo na poljima i bojištima, već i u svetilištima koja su rušena, spaljivana i zaboravljana.
Hram Uspenja Presvete Bogorodice, sagrađen 1715. godine, bio je svetionik vere i nade za narod ovog kraja na samoj granici Korduna i Banije. Njegovi temelji svedoče o vremenu kada su Srbi na ovim prostorima živeli u slozi i molitvi. Spominje se u šematizmu Eparhije gornjokarlovačke iz 1755. godine i na vojnoj mapi Habzburške monarhije iz 1774. godine. Međutim, u vihoru Drugog svetskog rata 1941. godine, hram je spaljen, a njegov materijal raznet, kao da je neprijatelj želeo da zatre svaki trag postojanja. Ipak, sećanje na ovaj sveti dom nikada nije ugašeno u srcima vernika.
Na mestu gde je nekada stajao hram, podignut je krst 2007. godine, kao simbol vaskrsenja i nepokolebljive vere. Vernici, okupljeni pod ovim krstom, danas pronalaze utehu i sećanje na dane kada su se u ovom svetom mestu osnaživali molitvom.
Ova sveta zemlja i dalje čuva bolnu istinu o nepravdi koja je zadesila srpski narod, o patnji i progonu, ali i o veri koja, i pored svega, ostaje nepokolebljiva. Današnji trenutak molitve i parastosa za stradale svedoči o snazi pravoslavlja koje živi u svakom srcu i u svakom sećanju, uprkos svim nepravdama i progonima.
U Perni, na mestu gde su nekada odjekivale pesme, i dalje se oseća duh onih koji su verovali, molili se i stradali. A crkva, iako više ne postoji u svom materijalnom obliku, nastavlja da živi u srcima vernika, kao simbol nade i vere u vaskrsenje.
Iz Moskve poručuju da eventualne zabrane poglavaru Ruske pravoslavne crkve ne bi imale nikakav praktičan efekat, ocenjujući da bi takav potez bio politički i simbolički čin usmeren protiv ruskog pravoslavlja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.