OVU GREŠKU MNOGI PRAVE MISLEĆI DA DRUGOME ČINE DOBRO: Starac Emilijan otkriva zašto dobar savet često postaje prepreka
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
U svojoj knjizi za 10. nedelju posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava moć posta i molitve u borbi protiv demonskih sila, objašnjavajući kako ove duhovne discipline stvaraju neprobojnu zaštitu i odvraćaju neprijatelje duše.
A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom (Mt.17,21).Ako se ovaj rod izgoni molitvom i postom drugog lica, utoliko više će biti nemoćan da uđe u onog koji sam upražnjava molitvu i post. Eto ograde!
Besova ima mnogo i sav je vazduh njima ispunjen. Pa ipak, oni ništa ne mogu učiniti onome ko je ograđen molitvom i postom. Post je svestrano uzdržavanje, a molitva – svestrano bogoopštenje. Prvo ograđuje izvan, a drugo – iznutra usmerava ognjeno sveoružje na neprijatelje.
Isposnika i molitvenika izdaleka primećuju demoni i beže daleko kako ne bi dobili bolan udarac. Treba li, međutim, misliti da đavo mora obitavati tamo gde nema posta i molitve? Da, može se tako misliti. Demoni se useljavaju u čoveka i kriju svoje prisustvo. Oni iz tajnosti svog domaćina uče na svako zlo, odvraćajući ga od svakog dobra.
Pri tome, on je uveren da sve sam radi, iako, u stvari, ispunjava volju svog neprijatelja. Poduhvati se samo molitve i posta – i vrag će odmah da pobegne. Zatim će on sa strane očekivati priliku da se opet vrati. On se stvarno i vraća, čim budu ostavljeni post i molitva.
U ponedeljak druge sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik podseća na snagu unutrašnje čistote i pažnje koja nas obnavlja na putu spasenja.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
U zapisu za subotu šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac objašnjava zašto se retko ko usuđuje da se istinski moli Gospodu i kako nedostatak ljubavi prema Hristu guši naše molitve još pre nego što se uzdignu ka nebu.
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
Od animiranog filma o Davidu i serija sa biblijskim motivima do novog ostvarenja Mela Gibsona o Vaskrsenju Hristovom, holivudski studiji sve više ulažu u filmove i serije inspirisane duhovnim vrednostima.
Nova odluka iz Kijeva otvorila je pitanje da li se kalendar pretvara u političko oruđe u trenutku dubokih društvenih lomova.
Iako su po svojoj suštini korisna, čovek ih često doživljava kao uzroke svog bola i tuge, a neretko i kao nepravdu.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pravoslavne crkve koje su prihvatile reformisani julijanski, odnosno Milankovićev, kalendar Božić slave 25. decembra po građanskom kalendaru.
Od suvih smokava i grožđica do limunske glazure, otkrivamo kako da vaš božićni hleb bude ukras i simbol porodične topline i vere.
U besedi za 29. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da susreti sa svetima oblikuju ljudske živote i pozivaju na potpuno predanje.