OVO NIJEDAN ČOVEK, ČAK NI SVEŠTENIK, NE SME DA URADI KAD NEKO UMRE: Takve osobe, prema kanonu, automatski se podvrgavaju anatemi
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Ime ovog sveca postalo je sinonim za hrabrost u veri i nepokolebljivu odanost Hristu, čak i pred najstrašnijim mukama. Pravoslavni vernici danas se sabiraju u hramovima, pale sveće i uznose molitve ovom svetitelju, čiji je životni put ostavio neizbrisiv trag u hrišćanskoj istoriji.
Sveti Andrej Stratilat, rimski vojvoda iz Sirije, u vreme cara Maksimijana bio je poznat kao vrstan vojskovođa. Njegova snaga nije ležala samo u vojničkoj veštini, već pre svega u veri koju je čuvao u srcu, iako tada još nije bio kršten. Kada se rimska carevina našla u opasnosti od persijske vojske, Andreju je bilo povereno vođstvo nad vojskom.
Pouzdan u Boga živoga, Andrej je okupio najhrabrije vojnike i pozvao ih da pred odlučujuću bitku prizovu u pomoć jedinog istinitog Boga, Hrista Gospoda. I zaista, neprijatelji su se kao prah raspršili pred njihovom verom i hrabrošću. Pobeda u toj bici osvetlila je put za dalju misiju Svetog Andreja, ali ga je takođe stavila na metu zavidljivaca.
Nakon slavnog povratka u Antiohiju, neprijatelji vere u Hrista optužili su Andreja kao hrišćanina. Pred carevim namesnikom, on je hrabro ispovedio svoju veru, zbog čega je bio bačen u tamnicu. Njegov ugled bio je takav da je car, znajući ljubav naroda i vojske prema njemu, naredio da ga puste na slobodu. Ipak, Andrej je u svojoj mudrosti i kroz Božje otkrovenje saznao za zaveru koja je bila pripremljena protiv njega, pa se sa svojim vernim vojnicima povukao u planine Jermenske Tavros.

Tu, u dubokom klancu, gde ih je sustigla rimska vojska, Sveti Andrej i njegovi saborci, svi do jednog, bez otpora položili su svoje živote za Hrista. Njihova krv, prolivena na tom mestu, učinila je čudo – izbio je izvor lekovite vode, koja je isceljivala svaku bolest, kao znak Božje milosti prema ovim svetim mučenicima. Episkop Petar, koji ih je ranije krstio, došao je potajno i časno sahranio njihova sveta tela na mestu njihovog stradanja.
Vekovi su prošli, ali sećanje na svetog mučenika Andreja Stratilata i njegove verne vojnike živi i danas, kao primer vernicima kako se hrabro i s ljubavlju prema Hristu podnose sve životne borbe. Njihovim posvećenjem i žrtvom, utemeljena je neprolazna pobeda nad smrću, kojom su zadobili večne vence slave u Carstvu Hristovom.
U srcima vernika, Sveti Andrej Stratilat ostaje večni vojvoda vere, čiji primer nadahnjuje i vodi one koji koračaju putem istinskog hrišćanskog života. Danas, kada crkvena zvona pozivaju na molitvu, setimo se njegovog nepokolebljivog duha i u veri prizovimo Hrista, kao što su to učinili i on i njegovi saborci, jer njihova priča svedoči o pobedi koja nadilazi sve prolazne nevolje ovoga sveta.
Kroz priču o praocu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da je istinska snaga u postojanosti, hrabrosti i tihoj poslušnosti Božjoj volji.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da Bog otkriva nebeske misterije onima čija su srca spremna da prime istinu, otvarajući pogled na dva sveta u kojima vlada Njegova ljubav.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški u besedi za 24. utorak po Duhovima razotkriva kako vaskrsli Hristos otvara ljudskom biću horizonte nevidljive veličine i večnog spasenja.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.
Pored duhovnog rada, ostavio je dubok trag u hrišćanskoj književnosti.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.