JEDINO NJIHOVE MOLITVE BOG NIKAD NE ODBIJA: Starac Pajsije otkrio ko može čuda da dobije od Gospoda
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
Sveti Teofan Zatvornik nas 13. ponedeljka po Pedesetnici u svojoj knjizi podseća na suštinu istinske hvale Gospodu – ne samo kroz reči, već kroz dela. Sam naš život treba da postane tiha, ali moćna pesma Bogu, poput ruže koja ne govori, ali svojim mirisom ispunjava svet.
Dok je bio na zemlji, Gospod je ljudima i besima zabranjivao da ga hvale (Mk.3, 12), ali je tražio da veruju u Njega i da ispunjavaju zapovesti Božije. Taj zakon važi i sada, i važiće i na Sudu: Neće svaki koji govori: "Gospode, Gospode", ući u Carstvo nebesko, već onaj koji tvori volju Oca moga koji je na nebesima.
Otuda slavoslovlje u crkvi započinje: Slava na visini Bogu, da bi pri kraju ispovedalo: Isceli dušu moju… nauči me tvoriti volju Tvoju. Bez toga slavljenje Boga nema nikakve vrednosti, budući da ne izlazi iz duše, nego se samo jezikom proiznose tuđe reči. Gospod na to i ne obraća pažnju.
Treba, naprotiv, biti takav da drugi, videći naša dela, počnu da hvale Gospoda. Sam naš život treba da bude hvala Bogu. U stvari, On sam treba da dela u nama, a mi ne treba da mu smetamo.
Tako hvala za dela prelazi na Njega. Svako treba da postane miris Hristov. Tada će i bez hvale da se vrši slavoslovlje Gospodu. Ružin cvet ne pušta glas, ali se njegov miris, i pored ćutanja, pruža daleko. Tako treba da žive i svi Hrišćani.
Snažna poruka ruskog sveca za sredu prve nedelje po Duhovima otkriva da samo istinsko sjedinjenje vere, srca i dela vodi ka spasenju – a ne puko znanje ili spoljašnja ispravnost.
Na Zadušnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svak idan u godini upozorava da nema drugog trenutka za pokajanje osim sadašnjeg – jer niko ne zna kada će se njegov život završiti.
Da li zaista čekamo Stvoritelja ili smo, poput nesmotrenih stanovnika grada, uvereni da danas nije taj dan? Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za sredu Sedmice bludnog sina podseća nas na reči Svetog Pisma i ukazuje na opasnost duhovne uspavanosti.
Sveti Teofan Zatvornik nas 12. petka po Pedesetnici u svojoj knjizi podseća na reči Oca nebeskog izrečene na Preobraženje, naglašavajući da oni koji slede Hristov put osećaju utehu, prosvetljenje i oslobođenje od onog što opterećuje, dok zemaljska borba ustupa mesto nebeskom miru, čineći nas večnoblaženima.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Arhijerejski plašt, bogato ukrašen i istorijski povezan sa hrišćanskim vladarima, prenosi poruku poniznosti, liturgijske odgovornosti i unutrašnje čistote.
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Ajeti 30–33 iz sure Fussilet (41), izdvojeni za 21. oktobar, podsećaju da istrajnost u veri i činjenje dobra otvaraju vrata Božije zaštite, donose utehu duši i otkrivaju lepotu svakodnevnog poziva ka Alahu.
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.
Kada je kao vatreni katolik počeo da izveštava o zloupotrebama u Crkvi, nije slutio da će ga taj zadatak dovesti do ličnog sloma i preobražaja - i do utehe u pravoslavnoj liturgiji.