Jedan od najcenjenijih duhovnika i najvećih teologa pravoslavlja pružio je jedinstveno tumačenje, otkrivajući duboku simboliku i poruku o milosti, ljubavi i spasenju koja i danas odjekuje među vernicima.
Vladika Nikolaj Velimirović, jedan od najvećih teologa i duhovnika pravoslavnog sveta, dubinski je analizirao sedam rečenica koje je Gospod Isus Hristos izgovorio na krstu, ukazujući na njihovo bogoslovsko i spasonosno značenje. Ove reči, izgovorene u trenutku najveće patnje, nose u sebi duboku poruku Božanske ljubavi, milosrđa, ali i trpljenja za ceo ljudski rod.
SPC/Eparhija žička
Vladika Nikolaj Velimirović
Prva rečenica koju je Hristos izgovorio bila je: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine“ (Luka 23:34). Vladika Nikolaj tumači ove reči kao izraz Hristovog neizmernog milosrđa. Iako je bio u mukama, On se molio za one koji su Ga razapeli, pokazujući im praštanje jer nisu svesni dubine svog greha. Zlo, kaže vladika, nikada ne zna šta radi, jer ubijajući Pravednog, zapravo ubija sebe i podiže slavu onoga koga proganja.
Druga Hristova rečenica: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Luka 23:43), upućena je pokajanom razbojniku. Vladika Nikolaj ukazuje na to da ove reči pružaju utehu svim grešnicima. Bog u svojoj beskrajnoj milosti prihvata i najmanju iskru pokajanja, čak i u poslednjim trenucima života. I na krstu, u svom smrtnom času, Hristos spasava duše.
Treća rečenica, upućena Njegovoj Majci i učeniku Jovanu: „Ženo, evo ti sina; sine, evo ti majke“ (Jovan 19:26-27), otkriva Hristovu brigu za one koje voli, čak i u najtežim trenucima. Vladika Nikolaj ističe da je Isus, izvršavajući zapovest o poštovanju roditelja, pokazao uzvišeni primer kako svako treba da brine o svojoj porodici, čak i u času smrti.
Schutterstock
Ikona Raspeće Hristovo
Četvrta rečenica: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27:46), prikazuje, kako kaže vladika, istovremeno Hristovu ljudsku patnju i duboku tajnu Njegovog božanstva. Ove reči, premda naizgled izražavaju napuštenost, nose poruku da je Hristos, kao savršeni čovek, morao da oseti punu težinu ljudske patnje, ali je ostao nepokolebljivo Božiji.
Peta rečenica, „Žedan sam“ (Jovan 19:28), izražava fizičku žeđ Hrista, ali, kako tumači vladika Nikolaj, i žeđ za ljubavlju ljudskom. Hristos ne žeđa samo za vodom, već za dušama koje treba da Ga prepoznaju i da se spasu.
Šesta rečenica, „Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj“ (Luka 23:46), pokazuje Hristovu potpunu predanost volji Oca. Ovim rečima, Hristos potvrđuje svoje Božansko poreklo i istovremeno odbacuje svaku zabludu o metempsihozi, pokazujući gde zaista odlazi duša pravednika – u ruke Oca Nebeskoga.
Schutterstock
Prikaz Raspeća Hristovog
Sedma i poslednja rečenica: „Svršeno je“ (Jovan 19:30), ne označava kraj Hristovog života, već završetak misije spasenja čovečanstva. Vladika Nikolaj objašnjava da su ovim rečima okončane muke, ali da život tek počinje – Hristos je trijumfovao nad smrću i donosi Vaskrsenje i večnu slavu.
Svaka od ovih rečenica nosi beskrajnu dubinu i poziva nas na razmišljanje o Hristovom delu spasenja i ljubavi prema ljudima. Vladika Nikolaj, sa svojom neiscrpnom mudrošću, pokazuje nam put ka razumevanju i prihvatanju Božije milosti, pozivajući nas da živimo u svetlosti Hristovog krsta i vaskrsenja.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
U Beogradu je otvorena postavka „Služitelj mira i ljubavi“ povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja Vasića, duhovnog gorostasa koji je verom i hrabrošću ostao uz narod i Crkvu u najmračnijim vremenima.
Neprimereno topli tonovi u izjavama pojedinih pravoslavnih jerarha upućenih novom papi, izazvali su buru među vernicima i teolozima, koji sve glasnije upozoravaju na opasnost od zamućivanja identiteta i odstupanja od Svetog Predanja.
Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Iako se kroz istoriju mnogo spekulisalo o poslednjim danima, ljudska mudrost ostaje nemoćna pred tajnom kraja sveta. Sveti Nikolaj Žički dao je dublji uvid, objašnjavajući zašto jedino božansko otkrivenje može pružiti odgovor na ovo drevno pitanje, i poziva nas da pronađemo mir kroz reči Gospoda Isusa Hrista.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.
U Palati Srbija sabrali su se ugledni teolozi i istoričari iz Srbije i Rusije kako bi govorili o neprolaznom značaju Svetog vladike Nikolaja za našu veru, narod i identitet — od bogomoljačkog pokreta do današnje srpske teologije.
U prostoru u kojem je poslednje dane svog ovozemaljskog života provodio i molio se jedan od najvećih pravoslavnih svetitelja, prvi put je služena liturgija pređeosvećenih darova. Sabranim vernicima, ispunjenim dubokim emocijama, ovo bogosluženje bilo je snažno duhovno iskustvo.
Neprimereno topli tonovi u izjavama pojedinih pravoslavnih jerarha upućenih novom papi, izazvali su buru među vernicima i teolozima, koji sve glasnije upozoravaju na opasnost od zamućivanja identiteta i odstupanja od Svetog Predanja.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.