Iako se kroz istoriju mnogo spekulisalo o poslednjim danima, ljudska mudrost ostaje nemoćna pred tajnom kraja sveta. Sveti Nikolaj Žički dao je dublji uvid, objašnjavajući zašto jedino božansko otkrivenje može pružiti odgovor na ovo drevno pitanje, i poziva nas da pronađemo mir kroz reči Gospoda Isusa Hrista.
Od postanka sveta, ljudski um ne prestaje da istražuje pitanje o kraju sveta — tajanstveni trenutak kada se vreme i prostor povlače, a večnost se nameće. Ovo pitanje oduvek budi strahopoštovanje, fascinira i poziva na dublje razmišljanje. Za one koji mu pristupaju bez smirenosti vere, to pitanje postaje vrelo straha i nesigurnosti, dok za druge, one koji ga proučavaju u svetlu Svetog pisma, ono je podsetnik na prolaznost svega stvorenog i na potrebu za duhovnom budnošću.
Danas, kao i pre mnogo vekova, pitanje smaka sveta privlači pažnju ljudi, ali i prožima svet kroz umetnost, književnost i svakodnevne razgovore. Međutim, jedan od najdubljih i najpreciznijih odgovora na to pitanje ponudio je Sveti Vladika Nikolaj Velimirović. Njegova reč ne samo da umiruje srce, već ga vodi ka pravoj istini:
Jedan od najcenjenijih duhovnika i najvećih teologa pravoslavlja pružio je jedinstveno tumačenje, otkrivajući duboku simboliku i poruku o milosti, ljubavi i spasenju koja i danas odjekuje među vernicima.
Kroz stihove Nikolaja Velimirovića, osvetljena je životna priča starozavetnog proroka i novozavetnog sveca koga danas proslavljamo, čije su molitve otvarale i zatvarale nebesa, a njegova nepokolebljiva vera inspirisala narode kroz vekove.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka isticao je da prava zaštita novorođenčeta dolazi kroz Molitvu znamenja, osveštanu vodu i sveti čin krštenja, a ne kroz praznoverje i narodne običaje.
Sveti vladika Nikolaj Žički oštro je kritikovao paganske rituale i pozivao da samo kroz prave hrišćanske vrednosti i ispravno i dosledno poštovanje crkvenih pravila pronalazimo istinski mir i sigurnost za nas i naše najmilije.
„Kolubara“ je svoju misiju socijalne zaštite i pružanja pomoći svim ugroženim kategorijama stanovništva započela pre šezdeset godina u jednoj baraci sa nekoliko zaposlenih, punih vere, entuzijazma i volje da se kao hrišćani nađu svakome ko je u nevolji.
Sveti Teofan dalje objašnjava da oproštaj grehova nije nešto što se može postići samostalno, već je to proces koji zahteva posvećenost i odlučnost da se ne podleže grehovnim navikama. Uloga Hrista kao našeg zastupnika kod Oca je neprocenjiva, jer nas jedino njegova žrtva može osloboditi od posledica naših grehova. On ukazuje na značaj Božanske blagodati, koja se daruje onima koji veruju. Ova pomoć, koja dolazi kroz Svetog Duha, omogućava nam da se oslobodimo greha i da živimo u skladu s učenjima Hrista. Oni koji ometaju veru u Gospoda smatraju se "večnim zločincima“, jer se protive istini koja je poznata svima i koja donosi večnu štetu.
Mošti Svetog Dimitra Novog, tradicionalno su litijski prnete prestonicom Rumunije. Molitvenom sabranju prisustvovao je veliki broj pravoslavnih vernika iz svih krajeva.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Ono što posebno treba naglasiti jeste da SPC u isto vreme nije poklonila MPC sve one srpske svetinje i manastire, koje su gradili srpski vladari u istoriji. Tomosom o autokefaliji MPC te svetinje nisu poklonjene, kao što pojedini zlonamerni ili pak neznaveni ljudi komentarišu, već su dati na upotrebu, a to su dve suštinski različite pravne formulacije, istakao je arhimandrit Petar (Dragojlović).
U očaravajućem ambijentu Gradske koncertne dvorane, otac Nikodimos Kabarnos donio je magiju drevnih melodija kroz koncert u pratnji novosadskog ženskog hora „Sveti Jovan Damaskin“, obogaćujući savremenu scenu dubokim duhovnim porukama i univerzalnom lepotom.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
U borbi sa tamnim silama, primer ovog svetitelja služi kao svetionik za sve one koji tragaju za duhovnom snagom. Kroz istinsko pokajanje i ljubav, svako može pronaći put ka slobodi i unutrašnjem miru.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.