Iako se kroz istoriju mnogo spekulisalo o poslednjim danima, ljudska mudrost ostaje nemoćna pred tajnom kraja sveta. Sveti Nikolaj Žički dao je dublji uvid, objašnjavajući zašto jedino božansko otkrivenje može pružiti odgovor na ovo drevno pitanje, i poziva nas da pronađemo mir kroz reči Gospoda Isusa Hrista.
Od postanka sveta, ljudski um ne prestaje da istražuje pitanje o kraju sveta — tajanstveni trenutak kada se vreme i prostor povlače, a večnost se nameće. Ovo pitanje oduvek budi strahopoštovanje, fascinira i poziva na dublje razmišljanje. Za one koji mu pristupaju bez smirenosti vere, to pitanje postaje vrelo straha i nesigurnosti, dok za druge, one koji ga proučavaju u svetlu Svetog pisma, ono je podsetnik na prolaznost svega stvorenog i na potrebu za duhovnom budnošću.
Danas, kao i pre mnogo vekova, pitanje smaka sveta privlači pažnju ljudi, ali i prožima svet kroz umetnost, književnost i svakodnevne razgovore. Međutim, jedan od najdubljih i najpreciznijih odgovora na to pitanje ponudio je Sveti Vladika Nikolaj Velimirović. Njegova reč ne samo da umiruje srce, već ga vodi ka pravoj istini:
Shutterstock
Mozaik Svetog Nikolaja Velimirovića
- Ko od nas može preći svoje granice i doći do kraja vremena, videti konačne događaje i obavestiti nas sve govoreći: ‘Tako će i tako biti na kraju vremena. Ovo će se desiti svetu i ovo će se desiti vama, ljudi’? Nijedan. Zaista, niko od svih ljudi koji žive. Osim ako nije postojao neko ko bi mogao da nas ubedi da je ušao u um Stvoritelja sveta i čovečanstva, da je znao ceo plan stvaranja, da je bio živ pre početka sveta i da je imao jasan pogled na kraj vremena i događaja koji će obeležiti ovaj kraj - govorio je vladika Nikolaj.
Vladika nas upozorava da nijedna ljudska mudrost, ma koliko duboka i obrazložena, ne može prodrijeti u tajne večnosti. Samo kroz božansko otkrivenje proroci su govorili o tome šta će se na kraju desiti, ne da bi zadovoljili ljudsku radoznalost, već da bi nas opomenuli da razmislimo o „strašnim stvarima koje nas čekaju,” umesto da se zavaravamo prolaznim ovozemaljskim prividima.
Shutterstock
Spomenik Svetom vladici Nikolaju Velimiroviću u Manastiru Soko
Njegove reči nas podsećaju da niko osim Hrista nije „video ceo svet od početka do kraja,” niti je imao proročku viziju koja prevazilazi vreme i prostor.
- Jedan jedini nam je jasno i jasno govorio o svemu što će se desiti na kraju vremena: Gospod Isus Hristos - govorio je Vladika Nikolaj rečima prožetim božanskom mudrošću, koje daleko nadilaze svaki ljudski pokušaj da se dosegne tajna kraja, jer samo On, kao Sin Božiji, u sebi nosi tajnu postanja i kraja.
Dok mnogi traže odgovore u spekulacijama i pretnjama, vladika Nikolaj nas poziva da s mirom u srcu verujemo samo Onome koji je „jasno govorio” i čije su reči zasijale kao svetlost za sve koji tragaju za pravdom, mirom i istinom. Samo kroz Hrista možemo dokučiti pravi smisao svega stvorenog i ući u večnost ne sa strahom, već sa radosnim iščekivanjem.
Naučnici su otkrili izuzetno retku biljku iz pećine severno od Jerusalima, staru ceo milenijum. Iako još nije donela ni cvet ni plod, njena lekovita svojstva već otkrivaju neprocenjivo blago drevnih vremena i Božijeg promisla.
Iako su mnogi u potrazi za zemaljskom slavom, da im imena budu upisana u istoriji, to je tek senka onoga što je pravi cilj – besmrtno sećanje u životu večnom.
U trenucima kada je božanska ljubav nadjačala ljudsku slabost, Sin Božji je zaplakao zbog sveta. Ove retke scene pokazuju dubinu Njegovog saosećanja prema ljudskom bolu i patnji.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
Srpska pravoslavna crkva 10. januara molitveno se seća hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece, koji nisu odustali od Hrista i ostavili večni trag hrabrosti i vere.
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
U Sabornoj crkvi Hrista Spasitelja danas se oseća snaga vere i tradicije, dok predstojatelj Srpske pravoslavne crkve podseća da vera živi u srcima ljudi i povezuje narod u teškim vremenima.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, patrijarh Porfirije i Edvard Ferguson razgovarali su o ulozi Crkve u izgradnji mira, obnovi Međureligijskog veća u BiH i duhovnim vezama Srpske i Anglikanske crkve koje je negovao i Sveti vladika Nikolaj.
U manastiru Devič na Kosmetu, gde počivaju mošti Svetog Joanikija, zabeleženo je svedočanstvo iz Prvog svetskog rata koje je ostavio Sveti Nikolaj Žički – o tome kako se Božija pravda sručila na ruku podignutu protiv svetinje.
U Palati Srbija sabrali su se ugledni teolozi i istoričari iz Srbije i Rusije kako bi govorili o neprolaznom značaju Svetog vladike Nikolaja za našu veru, narod i identitet — od bogomoljačkog pokreta do današnje srpske teologije.
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Polijevkt. Katolici ne slave veći praznik, kao ni muslimani i Jevreji.