Iako se kroz istoriju mnogo spekulisalo o poslednjim danima, ljudska mudrost ostaje nemoćna pred tajnom kraja sveta. Sveti Nikolaj Žički dao je dublji uvid, objašnjavajući zašto jedino božansko otkrivenje može pružiti odgovor na ovo drevno pitanje, i poziva nas da pronađemo mir kroz reči Gospoda Isusa Hrista.
Od postanka sveta, ljudski um ne prestaje da istražuje pitanje o kraju sveta — tajanstveni trenutak kada se vreme i prostor povlače, a večnost se nameće. Ovo pitanje oduvek budi strahopoštovanje, fascinira i poziva na dublje razmišljanje. Za one koji mu pristupaju bez smirenosti vere, to pitanje postaje vrelo straha i nesigurnosti, dok za druge, one koji ga proučavaju u svetlu Svetog pisma, ono je podsetnik na prolaznost svega stvorenog i na potrebu za duhovnom budnošću.
Danas, kao i pre mnogo vekova, pitanje smaka sveta privlači pažnju ljudi, ali i prožima svet kroz umetnost, književnost i svakodnevne razgovore. Međutim, jedan od najdubljih i najpreciznijih odgovora na to pitanje ponudio je Sveti Vladika Nikolaj Velimirović. Njegova reč ne samo da umiruje srce, već ga vodi ka pravoj istini:
Shutterstock
Mozaik Svetog Nikolaja Velimirovića
- Ko od nas može preći svoje granice i doći do kraja vremena, videti konačne događaje i obavestiti nas sve govoreći: ‘Tako će i tako biti na kraju vremena. Ovo će se desiti svetu i ovo će se desiti vama, ljudi’? Nijedan. Zaista, niko od svih ljudi koji žive. Osim ako nije postojao neko ko bi mogao da nas ubedi da je ušao u um Stvoritelja sveta i čovečanstva, da je znao ceo plan stvaranja, da je bio živ pre početka sveta i da je imao jasan pogled na kraj vremena i događaja koji će obeležiti ovaj kraj - govorio je vladika Nikolaj.
Vladika nas upozorava da nijedna ljudska mudrost, ma koliko duboka i obrazložena, ne može prodrijeti u tajne večnosti. Samo kroz božansko otkrivenje proroci su govorili o tome šta će se na kraju desiti, ne da bi zadovoljili ljudsku radoznalost, već da bi nas opomenuli da razmislimo o „strašnim stvarima koje nas čekaju,” umesto da se zavaravamo prolaznim ovozemaljskim prividima.
Shutterstock
Spomenik Svetom vladici Nikolaju Velimiroviću u Manastiru Soko
Njegove reči nas podsećaju da niko osim Hrista nije „video ceo svet od početka do kraja,” niti je imao proročku viziju koja prevazilazi vreme i prostor.
- Jedan jedini nam je jasno i jasno govorio o svemu što će se desiti na kraju vremena: Gospod Isus Hristos - govorio je Vladika Nikolaj rečima prožetim božanskom mudrošću, koje daleko nadilaze svaki ljudski pokušaj da se dosegne tajna kraja, jer samo On, kao Sin Božiji, u sebi nosi tajnu postanja i kraja.
Dok mnogi traže odgovore u spekulacijama i pretnjama, vladika Nikolaj nas poziva da s mirom u srcu verujemo samo Onome koji je „jasno govorio” i čije su reči zasijale kao svetlost za sve koji tragaju za pravdom, mirom i istinom. Samo kroz Hrista možemo dokučiti pravi smisao svega stvorenog i ući u večnost ne sa strahom, već sa radosnim iščekivanjem.
Naučnici su otkrili izuzetno retku biljku iz pećine severno od Jerusalima, staru ceo milenijum. Iako još nije donela ni cvet ni plod, njena lekovita svojstva već otkrivaju neprocenjivo blago drevnih vremena i Božijeg promisla.
Iako su mnogi u potrazi za zemaljskom slavom, da im imena budu upisana u istoriji, to je tek senka onoga što je pravi cilj – besmrtno sećanje u životu večnom.
U trenucima kada je božanska ljubav nadjačala ljudsku slabost, Sin Božji je zaplakao zbog sveta. Ove retke scene pokazuju dubinu Njegovog saosećanja prema ljudskom bolu i patnji.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Vladika Nikolaj kroz priču o svešteniku i crkvenjaku Isi prikazuje opasnost od predrasuda i negativnog mišljenja o drugima, upozoravajući na to kako negativnost može obmanuti i iskriviti stvarnu sliku društva.
Jedan od najcenjenijih duhovnika i najvećih teologa pravoslavlja pružio je jedinstveno tumačenje, otkrivajući duboku simboliku i poruku o milosti, ljubavi i spasenju koja i danas odjekuje među vernicima.
Kroz stihove Nikolaja Velimirovića, osvetljena je životna priča starozavetnog proroka i novozavetnog sveca koga danas proslavljamo, čije su molitve otvarale i zatvarale nebesa, a njegova nepokolebljiva vera inspirisala narode kroz vekove.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.