"MUČILA ME DEPRESIJA, BIO SAM PRIKOVAN ZA KREVET I RAZMIŠLJAO O SAMOUBISTVU": Voditelj podkasta Stefan Gorenjak svedoči o spasiteljskoj moći vere (VIDEO)
Nakon godina borbe sa unutrašnjom tamom, ovaj mladić je u Svetom Pismu pronašao snagu da se kroz molitvu oslobodi svih patnji.
U trenucima najveće tame, svetlost ne dolazi spolja, već iz dubine duše koja se iskreno obrati Bogu. Stefan Gorenjak, mladi voditelj podkasta, prošao je kroz ono što mnogi u današnjem vremenu nazivaju tamnom noći duše.
Bio je zarobljen u vrtlogu depresije i anksioznosti, dve reči koje naizgled postaju sinonimi za život u modernom društvu. Međutim, za Stefana te reči nisu bile samo oznake nečega prolaznog ili apstraktnog – bile su njegov zatvor, njegova svakodnevica, njegova patnja.
- Kada sam imao 17, 18 godina, bio sam u teškom obliku depresije, anksioznosti. Bio sam paralisan za krevet. Nisam mogao da se istuširam po sedam dana. Nisam izlazio iz sobe po dve, tri nedelje. Nisam išao u školu - kaže Stefan, prisećajući se najmračnijih trenutaka svog života.
U trenutku kada mu je bilo najteže, kada nije znao kako dalje, suicidne misli počele su da ga proganjaju.
- Kada sam napunio 18 godina, rekao sam sebi: "Ako se ovo bude nastavilo još godinu dana, ja ću da izvršim samoubistvo". Nisam mogao više da trpim to šta mi se u glavi dešava.
To je bio vapaj, krik duše koja je izgubila svaku nadu. Ni lekovi, ni psihološka pomoć, ni motivacioni govornici, ni meditacije – ništa nije mu donosilo olakšanje. Ništa osim Božje promisli koja je, kao što to često biva, došla kada je najmanje očekivao.
- Bog donese prave ljude u tvoj život - kaže Stefan. Na jednom od privatnih časova nemačkog jezika, njegova profesorka mu je poklonila Bibliju. U tom trenutku, on nije mogao ni da nasluti da će upravo u Svetom pismu pronaći izlaz iz svoje tame.
Printscreen/YouTube/Gorky
Stefan Gorenjak
- Počeo sam da čitam Sveto pismo. Molio sam se Bogu, ali nisam dobijao nikakav odgovor.
Nestrpljivost i sumnja obuzele su ga, sve dok nije naišao na Isusove reči u Novom zavetu: „Tražićete me i naćićete me tek onda kada me budete tražili celim svojim srcem.“ U tom trenutku, Stefan je znao šta treba da učini.
- Zatvorio sam Bibliju, kleknuo i pomolio se celim srcem, na način kako to nikada pre nisam radio - svedoči Stefan. To nije bila obična molitva, to je bio razgovor duše sa svojim Stvoriteljem, iskren vapaj iz samog središta bića.
- Kleknuo sam, molio sam se i plakao - kaže Stefan i dodaje da se potom dogodilo čudo:
- Narednog jutra, kada sam ustao, obuzeo me je neopisiv osećaj. Nestala je svaka opsesivna misao, depresija, anksioznost. Sve je nestalo. Od tog trenutka, mene je Bog oslobodio.“
Stefanova priča nije samo svedočanstvo o čudu, već i o snazi vere, molitve i Svetog pisma. Ona nas podseća da je Bog tu, spreman da odgovori na naše molitve, ali samo kada Mu se obratimo iskrenim srcem, kada ga tražimo celim bićem. Depresija, anksioznost i misli o beznađu mogu izgledati nepobedivo, ali Stefanovo iskustvo pokazuje da nijedna tama nije preteška za Božju svetlost. Ona svetlost koja nas, kada joj se otvorimo, ne samo što nas spašava od tame, već nas obasjava večnim mirom i radošću.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Kada su lekari izgubili svaku nadu, porodica je utehu pronašla u molitvama Svetom Luki Lekaru. U noći uoči njegovog praznika, jedan neočekivani susret doneo je vest koja je promenila sve…
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Lekari i porodica mislili su da je došao kraj, ali su vera, molitva i delić odore svetitelja sa Svete Gore, koju je doneo arhimandrit Hrisostom, iznenada iscelili 87-godišnju gospođu Stavroulu.
Ovaj svetac prevazilazi granice ljudske prirode svojim anđeoskim životom i natprirodnim čudesima, a njegova svetost, posvećenost i duhovna snaga nastavljaju da inspirišu verne širom sveta, podsećajući nas na moć vere i ljubavi prema Gospodu.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.