PRAVOSLAVNI SVET DANAS SLAVI PREPODOBNOG DAVIDA SOLUNSKOG: Čudotvorac čije molitve su isceljivale mladiće opsednute demonima, a slepim ženama vraćale vid
Ovaj svetac prevazilazi granice ljudske prirode svojim anđeoskim životom i natprirodnim čudesima, a njegova svetost, posvećenost i duhovna snaga nastavljaju da inspirišu verne širom sveta, podsećajući nas na moć vere i ljubavi prema Gospodu.
Prepodobni David Solunski, simbol vere i čudotvorstva, ostavio je značajan trag na hrišćansku duhovnost. Rođen u Solunu, ovaj blaženi otac napustio je svetovne brige, srodnike, prijatelje i bogatstvo, te se sa ljubavlju predao služenju Gospodu. Svoj podvižnički život započeo je na bademovom drvetu blizu Soluna, sedeći na njegovim granama tri godine.
Njegov um, uvek uzdignut ka božanskim visinama, bio je ispunjen darom čudotvorstva. Mnogi su dolazili po utehu i savet, nalazeći u njegovim rečima snagu i smernice za duhovni put.
U Tesaliji je nastavio svoje podvige, gde se posvetio postu, molitvi i bdenju. Takvo uzdržanje i smirenoumlje doneli su mu veliku blagodat od Boga. Čudo koje je posebno ostalo urezano u sećanje vernika desilo se kada je stavio žar na ruku, metnuo tamjan i okadio cara, bez ikakve povrede na ruci. Car Justinijan, videvši to, poklonio mu se do zemlje.
Davidova čuda nisu bila ograničena samo na njegov život. Njegove molitve su isceljivale mladiće opsednute demonima i slepe žene, a njegova reč bila je melem za mnoge duše.
Na molbu solunskog mitropolita Aristida i građana, otišao je u Carigrad da posreduje kod cara. Tamo je svojim čudotvorstvom zadivio cara i uspešno rešio gradske poslove. Međutim, prorekao je da se neće vratiti živ u Solun, što se i obistinilo - upokojio se na domaku grada 548. godine.
Njegovo sveto telo preneto je u manastir mučenika Teodora i Merkurija, gde su njegove mošti otkrivene celosne i netruležne.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Po svedočenjima brojnih žena, osveštana traka donosi utehu i nadu parovima koji se bore da dobiju potomstvo. Kroz vekove, ovaj drevni običaj pokazuje snagu vere i božanskog blagoslova.
Kada su lekari izgubili svaku nadu, porodica je utehu pronašla u molitvama Svetom Luki Lekaru. U noći uoči njegovog praznika, jedan neočekivani susret doneo je vest koja je promenila sve…
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.