PRAVOSLAVNI SVET DANAS SLAVI PREPODOBNOG DAVIDA SOLUNSKOG: Čudotvorac čije molitve su isceljivale mladiće opsednute demonima, a slepim ženama vraćale vid
Ovaj svetac prevazilazi granice ljudske prirode svojim anđeoskim životom i natprirodnim čudesima, a njegova svetost, posvećenost i duhovna snaga nastavljaju da inspirišu verne širom sveta, podsećajući nas na moć vere i ljubavi prema Gospodu.
Prepodobni David Solunski, simbol vere i čudotvorstva, ostavio je značajan trag na hrišćansku duhovnost. Rođen u Solunu, ovaj blaženi otac napustio je svetovne brige, srodnike, prijatelje i bogatstvo, te se sa ljubavlju predao služenju Gospodu. Svoj podvižnički život započeo je na bademovom drvetu blizu Soluna, sedeći na njegovim granama tri godine.
Njegov um, uvek uzdignut ka božanskim visinama, bio je ispunjen darom čudotvorstva. Mnogi su dolazili po utehu i savet, nalazeći u njegovim rečima snagu i smernice za duhovni put.
U Tesaliji je nastavio svoje podvige, gde se posvetio postu, molitvi i bdenju. Takvo uzdržanje i smirenoumlje doneli su mu veliku blagodat od Boga. Čudo koje je posebno ostalo urezano u sećanje vernika desilo se kada je stavio žar na ruku, metnuo tamjan i okadio cara, bez ikakve povrede na ruci. Car Justinijan, videvši to, poklonio mu se do zemlje.
Davidova čuda nisu bila ograničena samo na njegov život. Njegove molitve su isceljivale mladiće opsednute demonima i slepe žene, a njegova reč bila je melem za mnoge duše.
Na molbu solunskog mitropolita Aristida i građana, otišao je u Carigrad da posreduje kod cara. Tamo je svojim čudotvorstvom zadivio cara i uspešno rešio gradske poslove. Međutim, prorekao je da se neće vratiti živ u Solun, što se i obistinilo - upokojio se na domaku grada 548. godine.
Njegovo sveto telo preneto je u manastir mučenika Teodora i Merkurija, gde su njegove mošti otkrivene celosne i netruležne.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Po svedočenjima brojnih žena, osveštana traka donosi utehu i nadu parovima koji se bore da dobiju potomstvo. Kroz vekove, ovaj drevni običaj pokazuje snagu vere i božanskog blagoslova.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.