VERUJE SE DA VRPCA SA SVETE GORE ISCELJUJE NEPLODNOST: Monasi Skita Svete Ane čitaju molitve za porod nad moštima i pojasom koji je svetica obavijala oko sebe dok je nosila Bogorodicu
Po svedočenjima brojnih žena, osveštana traka donosi utehu i nadu parovima koji se bore da dobiju potomstvo. Kroz vekove, ovaj drevni običaj pokazuje snagu vere i božanskog blagoslova.
U podnožju veličanstvenog Atosa, u srcu Svete gore, leži skit Svete Ane, mesto dubokog duhovnog značaja i čuda. Ovde se čuvaju brojne relikvije, među kojima su deo moštiju i čudotvorna ikona Svete Ane sa Presvetom Bogorodicom, čija svetost i blagodat inspirišu vekovima. Među ovim svetinjama, posebnu pažnju privlači pojas Svete Ane, koji je ona obavijala oko sebe dok je nosila Djevu Mariju.
Printscreen/Youtube/МИР ПРИКЛЮЧЕНИЙ
Monasi u Skitu Svete Ane
Veruje se da drevni običaj, duboko ukorenjen u tradiciji ovog svetog mesta, pruža nadu ženama koje se bore sa neplodnošću. Monasi skita šalju čudotvorne vrpce, nad kojima se čitaju molitve za porod, koristeći mošti i pojas Svete Ane, parovima koji ne mogu da imaju decu. Monasima ove svetinje javljale su se mnoge žene, koje tvrde da su posle godina strpljivog čekanja, doživele radost majčinstva upravo zahvaljujući ovoj čudotvornoj vrpci i molitvama.
Jeromonah Sava u dokumentarnom filmu "Skit Svete Ane" ističe da u svetinju neprestano pristižu pisma i fotografije koje šalju žene nakon što su osetile blagodat majčinstva zahvaljujući ovoj svetinji:
- Ispod čudotvorne ikone Svete Ane je mnoštvo fotografija dece, koje su poslale njihove majke uz zahvalnost svetiteljki što je uslišila njihove molitve da dobiju potomstvo - kaže jeromonah Sava.
Printscreen/Youtube/МИР ПРИКЛЮЧЕНИЙ
Monasi čitaju molitve u glavnom hramu Skita Svete Ane
Počeci monaškog života ovde sežu još u daleku 1007. godinu, ali zbog najezdi gusara i pljačkaša, monasi su bili primorani da napuste svoja sveta staništa 1320. godine. Tek dva i po veka kasnije, 1572. godine, vratili su se ovoj svetoj pustinji. Patrijarh Dionisije, obnovitelj izuzetne posvećenosti, oko 1700. godine obnavlja skit i 1752. godine podiže glavni hram posvećen Svetoj Ani, majci Presvete Bogorodice.
Shutterstock
Skit Svete Ane na Svetoj gori
Na visini od oko 400 metara nadmorske visine, skit danas broji više od 50 prelepih jednospratnih i dvospratnih kuća, u kojima monasi posvećeno žive, baveći se ikonografijom, drvodeljstvom, izradom krstića i crkvenih potrepština, a među njima su i vešti srebrari i zlatari.
Printscreen/Youtube/МИР ПРИКЛЮЧЕНИЙ
Jeromonah Sava pored kivota u kom se čuva netruležno stopalo Svete Ane
U glavnom hramu, posvećenom Svetoj Ani, čuvaju se brojne mošti svetaca, uključujući netruležno levo stopalo Svete Ane, svedočeći o neprolaznoj svetosti i milosti ovog svetog mesta. Sveta Ana, majka Presvete Bogorodice, ostavila je za sobom neizbrisiv trag svetosti. Njeno netruležno levo stopalo, koje se čuva u glavnom hramu ovog skita, svedoči o njenoj prisutnosti i neizmernoj milosti. Molitve upućene pred ovom svetinjom iznova dokazuju snagu vere i čuda koja dolaze kao dar onima koji veruju.
Printscreen/Youtube/МИР ПРИКЛЮЧЕНИЙ
Monasi u glavnom hramu Skita Svete Ane
Priča o čudotvornim vrpcama sa Svete gore nije samo priča o veri i čudu, već i o ljubavi i nadi koja ne poznaje granice. Za mnoge parove, ove vrpce predstavljaju most između očaja i radosti, između tuge i ispunjenja želja za potomstvom. Neka nas ove priče podsete na snagu vere i neizmernu milost koja nas prati na našem životnom putu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.