Youtube/ CBN NewsBivši sirijski predsednik Bašar el Asad sa suprugom
Bratska podrška pomesnih pravoslavnih crkava sve je jača i glasnija, a patrijarh antiohijski Jovan kontinuirano prima poruke ohrabrenja od duhovnih lidera širom sveta.
Pravoslavni vernici širom sveta osećaju zabrinutost zbog ratnog vihora koji se rasplamsao u Siriji. Najnovija poruka podrške dolazi od patrijarha jerusalimskog Teofila, koji je kroz pismo izrazio svoju solidarnost prema Antiohijskoj patrijaršiji i sirijskom narodu.
Patrijarh jerusalemski obratio se patrijarhu antiohijskom sa toplim rečima, naglašavajući stalne molitve i podršku hrišćanima u Siriji.
"Toplo se molimo Gospodu Bogu da vas ojača i uteši", poručio je, ističući važnost jedinstva u suočavanju sa izazovima koji pogađaju region.
Intervencija patrijarha Teofila dolazi u periodu jačanja odnosa između dva patrijarhata.
Uprkos tenzijama u prošlosti, koje su dovele do udaljavanja zbog crkvene jurisdikcije u Kataru, nedavne geopolitičke promene, poput rata u Gazi, naterale su Sveti sinod patrijaršije antiohije da obnovi veze sa Jerusalimom.
JANEK SKARZYNSKI/AFP/Profimedia
Patrijarh atiohijski Jovan
Ovaj istorijski korak prepoznaje potrebu za jedinstvom hrišćanskih crkava Bliskog istoka u suočavanju sa zajedničkim pretnjama.
Patrijaršija Antiohije kao svetionik informacija
U sred zbrke i političke nestabilnosti u Siriji, Antiohijska patrijaršija i dalje ostaje glavni čuvar tačnih informacija. Nedavnom izjavom pozvala je vernike da veruju samo zvaničnim izvorima kada je reč o crkvenoj situaciji i političkim dešavanjima.
Stav Patrijaršije je jasan: očuvanje mira i zaštita hrišćanske baštine u Siriji su od najveće važnosti. Posle pada Asadovog režima, Crkva poziva na razboritost i saradnju kako bi se sprečila dalja humanitarna kriza.
Podrška drugih pravoslavnih crkava
Uz Patrijaršiju Antiohije stoji i Crkva Grčke, koja je u nedavnom saopštenju izrazila zabrinutost zbog opstanka pravoslavnog hrišćanstva u Siriji.
"To bi bilo nepoštovanje istorije, bilo kakva tragična mogućnost da se iskoreni pravoslavno hrišćanstvo iz Sirije".
Značaj jedinstva
Kriza u Siriji nije samo geopolitička, već i duboko verska, preteći hrišćanskoj prisutnosti koja je neodvojivi deo istorije regiona.
Jedinstvo pravoslavnih crkava postaje temelj za suočavanje sa izazovima i jačanje otpornosti hrišćanskih zajednica. Sa inicijativom patrijarha jerusalimskog i podrškom Grčke pravoslavne crkve, pravoslavni svet šalje snažnu poruku: vera, solidarnost i bratstvo mogu biti barijera protiv teškoća, donoseći nadu za bolju budućnost Sirije.
Sveti Teofan ističe da je moguće biti u svetu i baviti se svakodnevnim poslovima, a da pri tome ne budemo vezani za njih duhovno. To ne znači da život postaje bezosećajan ili hladan, već da u takvom životu može da se razvije dublji, duhovni život koji nije vezan za spoljašnju stvarnost. Srce se može "zagrejati“ iz drugog, nevidljivog izvora, koji je mnogo snažniji i trajniji od svega što je prolazno. Iako bi neki mogli pomisliti da je u tom slučaju bolje potpuno se povući iz sveta, Sveti Teofan pokazuje da to nije nužno.
Abu Muhamed al Golani, nekadašnji istaknuti član Al Kaide, sada predvodi Hajat Tahrir al-Šam i kontroliše poslednje uporište opozicije u Siriji. Njegov pokušaj da menja imidž i postane međunarodno priznat lider prate dramatična dešavanja i diplomatske manipulacije.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.