youtube/Ozbiljne Teme/Knjižara Antikvarne knjigePrvi srpski ustanak
Navršilo se 170 godina od smrti jedne od najznačajnijih ličnosti srpske istorije - prote Mateje Nenadovića. Sveštenik, vojvoda i diplomata, istaknuti učesnik Prvog srpskog ustanka ostavio je neizbrisiv trag u borbi za slobodu srpskog naroda.
Mateja Nenadović rođen je u Brankovini, u porodici kneza Alekse Nenadovića, jedne od žrtava čuvene Seče knezova 1804. godine.
Ta tragedija nije slomila duh mladog Mateje, koji je nastavio očevu borbu za nezavisnost Srbije.
Mateja je među retkima u to vreme bio pismen, učen da piše od sveštenika. Potom je i sam to postao 1793. godine. Počasnim činom prote, odnosno prvog sveštenika, odlikovala ga je pravoslavna crkva, dve godine kasnije.
Bio je prvi predsednik Praviteljstvujućeg sovjeta, tela koje je upravljalo Srbijom tokom i posle ustanka.
Tada je sastavio kazneni zakonik za Srbiju. Učestvovao je u oslobađanju Valjeva i Šapca, Karanovca, Užica i Smedereva i Beograda. Posebno se istakao u boju na Mišaru kada je sa svojim odredom napao tursku pozadinu i izazvao među njima veliku pometnju.
youtube/Ozbiljne Teme
Prvi srpski ustanak
Kada je u junu 1807. ranjen Jakov Nenadović, zapovednik zapadne ustaničke vojske, prota ga je zamenjivao na toj dužnosti.
Po izbijanju Drugog srpskog ustanka, od 1815, nastojao je da pokaže stranim silama novi pokret, kao delo krajnjeg protesta unesrećenog naroda, a zatim je ponovo iz Austrougarske prešao u Srbiju da pomogne knezu Milošu, isto kao što je pomagao i Karađorđu.
Upokojio se 11. decembar 1854 u Valjevu. Sahranjen je u Brankovini u porodičnoj grobnici.
Nenadovićevi "Memoari", koje je njegov sin Ljubomir objavio godinu dana posle njegove smrti, predstavljaju dragocenu istorijsku građu. Prvo celokupno izdanje ovog dela izašlo je 1867. godine.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Knez Miloš se surovo obračunavao sa svakim ko bi mogao da mu ugrozi vlast, a jedna od prvih žrtava bio je ugledni i izuzetno obrazovani episkop užičko-šabački Melentije.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.