Ovaj čin postavljanja čuvara bio je znak da je njihov pad i gubitak nevinosti doveo do potrebe za zaštitom od ponovnog pristupa božanskoj savršenosti, koju su izgubili svojim postupkom.
Čovek po imenu Adam je stvoren kada je Bog "formirao čoveka od prašine zemaljske, i udahnuo u njegove nozdrve dah života; i čovek postade duša živa" (Postanje 2:7). Dakle, Adam je stvoren od zemlje, što je zapravo odraženo u njegovom imenu. Dok reč "Adam" znači "čovek", koren imena, adama na hebrejskom, znači "zemlja".
Zatim je Gospod posadio vrt u Edenu, sa "svim drvećem koje je prijatno za pogled i dobro za hranu", i u tom vrtu "je postavio čoveka koga je stvorio" kako bi Adam mogao da boravi tamo i nađe hranu (Postanje 2:8-9).
Mnoge vekove kasnije, tokom izgnanstva, pod uticajem persijske kulture, Vrt Edenski je dobio novo ime: Raj.
Wikipedia
Eva uzima zabranjen plod.
Ovaj termin potiče od staropersijske reči pardis, koja znači "ograđeni (ili zaštićeni) prostor", obično se odnosila na parkovske imanje koje su kraljevi održavali za svoj užitak.
"Čovek je jedan od nas"
I reče Gospod Bog (3:22): "Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te doveka živi.”
Vrt Edenski je imao mnogo drveća, a Adamu je bilo dopušteno da jede sa svakog drveta, osim sa takozvanog "drveta poznanja dobra i zla“. "Na dan kada budeš jeo sa njega“, upozorio je Bog, „zajedno ćeš sigurno umreti“ (Postanje 2:17).
Dokle god je Adam bio zadovoljan da živi u stanju večite nevinosti, sve njegove fizičke potrebe biće zadovoljene. Zadatak Adama je bio da izabere odgovarajuće ime za svaku vrstu koju mu je Bog predstavio (Postanje 2:20). Dajući imena elementima stvaranja, Adam je pozdravio i prihvatio sva živa bića i dodelio im mesto u prirodi.
Ali Adam je bio usamljen. Bog je to prepoznao i naterao Adama da utone u dubok san. Zatim je od njega uzeo jedno od Adamovih rebara, koje je oblikovao u ženu, koja se zvala Eva ( Postanje 2:21-22 ). Adam je bio oduševljen svojom novom ženom. Obojica su bili goli, ali ih je nevinost sprečila da dožive sramotu, ili spoznaju dobro i zlo.
Wikipedia
Adam i Eva u Edenskom vrtu.
Međutim, ubrzo je na scenu stupila zmija. Lukavo je navela razlog zbog kojeg Bog nije želeo da Adam i Eva jedu sa zabranjenog drveta: "Jer Bog zna da će vam se oči otvoriti, i bićete kao bogovi, poznajući dobro i zlo“ (Postanje 3:3-5). Eva je podležela iskušenju zmije. Jela je sa drveta i pobrinula se da Adam takođe učini isto.
"I tada“, kaže Postanje, "otvoriše se oči oboma, i spoznaše da su goli“ (Postanje 3:7). Zbog ovog prestupa, izgnani su iz Raja.
Saznanje koje ih je lišilo boravka u Edenskom vrtu
3:9 A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si? 3:10 A on reče: Čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih. 3:11 A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega? 3:12 A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh. 3:13 A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh. 3:14 Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog veka. 3:15 I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati. 3:16 A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš decu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar. 3:17 Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog veka; 3:18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko; 3:19 Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti. 3:20 I Adam nadede ženi svojoj ime Eva, zato što je ona mati svima živima. 3:21 I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih. 3:22 I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do veka živi. 3:23 I Gospod Bog izagna ga iz vrta edenskog da radi zemlju, od koje bi uzet; 3:24 I izagnav čoveka postavi pred vrtom edenskim heruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.
Wikipedia
Adam i Eva se kaju nakon što su uzeli jabuku sa zabranjenog drveta.
Lišeni svoje prethodne dečije nevinosti, Adam i Eva su postali svesni svoje golotinje. Postali su muž i žena. Kasnije je Eva rodila svog prvog sina, koji je dobio ime Kajin.
Priča o Edenu naglašava činjenicu da je ljudsko postojanje samo "izgnanstvo“ iz prvobitnog stanja božanske savršenosti. Zaista, "pad čoveka“, izgon iz Vrta, označava gubitak nevinosti koji je kasnije bio iskupljen Božjim savezom sa Abrahamom i Mojsijem.
Božje zapovesti čini temelj moralnog i duhovnog života kod hrišćana. Ove zapovesti, koje je Bog dao Mojsiju na planini Sinaj, predstavljaju osnovne principe ponašanja vernike ka ispravnom životu.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Oboje su živeli u nevinosti sve dok Eva nije podlegla iskušenju zlog zmijskog zavodnika i okusila zabranjeni plod, a zatim joj se pridružio i Adam. Tada su spoznali svoju nagost i prekrili se smokvinim lišćem.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
Od listova kojima su se Adam i Eva pokrili nakon prvog greha, preko drveća u čijoj su hladovini pravednici tražili mir, do Hristove poruke o duhovnom plodu – smokva u Bibliji nosi duboku simboliku i suštinske pouke za svakog vernika.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.