Kapelu danas krasi ikonostas koji je pre nekoliko godina iz Rusije doneo Nikolaj Patrušev, tadašnji Putinov sekretar za nacionalnu bezbednost.
Pravoslavlje je na Sejšelska ostrva „doneo“ Srbin — otac Sergios (Srđan Janošević). Zidane crkve nema, pa nedeljne i praznične liturgije služi u maloj kapeli Svetog Dimitrija Solunskog, koja je adaptirani deo njegove porodične kuće.
Kapelu danas krasi ikonostas koji je pre nekoliko godina iz Rusije doneo Nikolaj Patrušev, tadašnji Putinov sekretar za nacionalnu bezbednost.
Ruski ikonostas je, priča otac Sergios, stigao u predvečerje praznika Blagovesti, 2019. godine. Tokom posete Sejšelima glavni ruski bezbednjak je u Ambasadi Rusije ostavio poklon za oca Sergiosa.
- Pomalo uzbuđeni pozvali su me da dođem u ambasadu. Tamo me je čekalo lepo iznađenje. Ikonostas je rađen na brokatu, likovi svetaca su izvezeni zlatom ručno, a ostali delovi su mašinski vez. Bio je fino urolan, tako da je stao u jednu veliku putnu torbu. Brzo sam se vratio kući, razmotao ga, pa smo se divili i radovali, a onda su mi parohijani pomogli da napravimo ram za njega… To je pokretni ikonostas, koji u Rusiji izrađuje jedna dobrotvorna organizacija za rusku vojsku - priča za Sputnjik otac Sergios, navodeći da je ta fondacija, pod nazivom „Omofor”, ruskoj vojsci poklonila više desetina pokretnih ikonostasa.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Otac Srđan Janošević
Postoji i anegdota iz tog perioda. Iako se sa Patruševim nije sreo, otac Sergios je ubrzo na ostrvu postao „sumnjivo lice“.
Anegdota
- Gledali su me pomalo s podozrenjem, jer ipak sam ja sveštenik i Srbin, a čovek tog položaja i značaja dolazi i ostavlja pošiljku za mene. Verovatno su se pitali - pod mantijom šta se krije?! - kroz smeh priča otac Sergios.
A, sve je počelo 2016. godine, kada se brod „Admiral Vladimirski“, na svom putu ka Antarktiku, zaustavio na Sejšelima.
- To je vojni brod, naučno-istraživački… Tada je Oleg Artjomov, vojni sveštenik, bio na tom brodu i posetio je, naravno, pravoslavnu kapelu, pošto je to jedino pravoslavno mesto na Sejšelima. Tom prilikom je obećao da će obezbediti ikonostas. Ikonostas je urađen 2017., a potom je bio izložen u jednoj ruskoj bogoslovskoj školi, gde su se učenici pred njim molili. Osvećen je u Podvorju Srpske pravoslavne crkve u Moskvi. Osveštao ga je vladika Antonije (Pantelić), koji je kasnije preminuo - navodi otac Sergios.
Oleg Artjomov - mornarički oficir i vojni sveštenik
Baćuška Oleg Artjomov je bio izvanredan čovek, zanimljive biografije. Bio je mornarički oficir i vojni sveštenik. Služio je u Pacifičkoj floti, učestvovao u Čečenskom ratu u sastavu kozačkih jedinica i ekspediciji ruske mornarice okeanografskog broda „Admiral Vladimirski“, na kome je dva puta obišao svet.
Bio je i kozački ataman i kapetan broda. Kao sveštenik služio je u raznim regionima Rusije, od Dalekog Istoka, preko rodnog Stavropolja do Nove Ladoge, u Lenjingradskoj oblasti. Na Kamčatki je radio i kao sveštenik-podmorničar. Mediji su pisali da je on jedini sveštenik u Ruskoj pravoslavnoj crkvi koji je imao kvalifikacije podmorničara.
Printscreen/Youtube/Dijaspora RTS
Otac Srđan Janošević
Poginuo je u granatiranju ruske Belgorodske oblasti, samo mesec dana od početka sukoba. Našao se pod udarom ukrajinskog „smerča“, dok je obavljao dužnost pomoćnika komandanta jedinice za rad sa vojnicima - vernicima.
Simbolično, stradao je 24. marta 2022. godine, baš na datum kada je započela i NATO agresija na Srbiju. A, voleo je Srbe i drugovao sa ocem Sergiosom.
Duboko prijateljstvo
- Mi smo se jako zavoleli i sprijateljili, naravno... Kad je poginuo, održali smo mu pomen i u našoj crkvi, pred ikonostasom koji nam je poslao - priča otac Sergios.
Na daleki arhipelag u Indijskom okeanu sa porodicom, suprugom Vesnom i ćerkom Srđanom, otac Sergios je stigao osamdesetih godina prošlog veka na poziv sejšelske Vlade, koja im je ponudila da rade za njih, svako u svojoj profesiji.
Shutterstock
Sejšeli
Rođeni Beograđanin, diplomirani hemičar, ceo svoj radni vek proveo je radeći u JAT-u u Sarajevu i u sejšelskoj avio-kompaniji, a nakon penzionisanja, 2009. godine, rukopoložen je u Solunu za sveštenika Aleksandrijske (grčke) patrijaršije. U svojoj sedmoj deceniji života, otac Sergios je postao prvi, a i dalje je jedini pravoslavni sveštenik na Sejšelima.
Među vernicima u njegovoj kapeli najviše je Rusa i Ukrajinaca, koji žive i rade na ovom egzotičnom ostrvu. Pitamo ga kako danas, u jeku sukoba dve zemlje, izgledaju njihova okupljanja i druženja.
- Naravno da ja učestvujem, ali Gospod ih spaja. One koje odabere, on ih okupi. Jeste dobro i divno da je, ipak, to moguće. Naravno, ima i onih koji ne mogu da se pomire sa nekim činjenicima i iz njihovog ugla oni su oštećeni, a tu mislim na Ukrajince. Ima onih koji ne mogu da se prisete da smo svi deca Božija i samim tim braća i sestre. Ipak, više njih je ostalo verno i crkvi i tim prijateljstvima koji su imali i ranije - priča otac Sergios.
Mnogo sakralnih predmeta crkvi darivali su vernici sa raznih meridijana. Mnoge ikone stigle su direktno iz Rusije, a ispred ikonostasa koji je doneo protojerej Oleg Artjomov obavljena je i sveta tajna krštenja nekoliko ruske dece.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
U Vašingtonu i San Francisku je održana godišnja akcija "Marš za život na Zapadnoj obali". Među hiljadama aktivista koji su se zalagali za život, bilo je rekordno pravoslavnih hrišćana.
Nakon upokojenja poglavara Pravoslavne crkve Albanije, pokrenuta je rasprava o njegovom nasledniku. Grčki mediji prenose da je mitropolit Korčanski Jovan glavni kandidat, ali izbor novog poglavara donosi velike izazove – od crkvenih do geopolitičkih.
Duboki uzdasi ka Gospodu, koje je zapisao Sveti Tihon Zadonski, patrijarh moskovski, ostaju večno utočište za one koji traže milost, utehu i snagu da koračaju stazom vere.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", ruski svetac ostavio je zlatnim slovima zabeležen doživljaj Vaskrsa, koji anđeli pevaju na nebesima, a duša oseća na zemlji. Njegove reči o Vaskrsenju bude nadu, svetlost i istinsku radost večnog života.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", ruski svetac ostavio je zlatnim slovima zabeležen doživljaj Vaskrsa, koji anđeli pevaju na nebesima, a duša oseća na zemlji. Njegove reči o Vaskrsenju bude nadu, svetlost i istinsku radost večnog života.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov